Dani ludaje 2016 (1): Prvo fruštuk, onda sve ostalo

Ove nedelje, sa blagim zakašnjenjem od osam dana, predstavljam vam Dane ludaje u Kikindi, izdanje za 2016. godinu.

Dani ludaje 2016.

Veća fotografija je ovde.

I da vam se odmah izvinim: nešto je gužva, pa za priču nemam mnogo vremena. A kao da tu ima šta da se priča: slika govori bolje i više. Zato ćete svakog dana dobijatio i po dve bonus-fotke, a u subotu i celo tuce.

Dakle, banatski fruštuk, tradicija prvog dešavanja svake subote, centralnog dana tokom Dana ludaje. Premestili su g ana drugo mesto, bila je gužva i teško se slikalo, ugaosvetla gori nego ikad… Pa i nemam neki ulov.

Dani ludaje 2016.

Dani ludaje 2016.

Idemo dalje…

9 komentara na temu “Dani ludaje 2016 (1): Prvo fruštuk, onda sve ostalo”

  1. Bila je i Ceca, Meca i Peca (i Šaban), slavlja, pesama i igara, a na kraju Cane (Partibrejkersi) ubada kolac tu gde _ove_, a bome i sve nas najviše boli:

    “Ja ovde dolazim skoro 50 godina, moja mati je iz Kikinde. Ne mogu da verujem da vi nemate vodu da pijete? Ili ste isti kao ostali.”

    Ako je pesama i igara, neka je. Rimsko carstvo na samom svom kraju je uvelo igre. Da, Cane, isti smo kao i ostali. Običan plastelin.

    Svaka čast za tradiciju, ali prioritet.

        1. Само да не испадне да уговор о изградњи фабрике има вишка ситних слова, као у Зрењанину. Биће да ћемо морати да трошимо много више воде, а ако не потрошимо, свеједно ћемо морати да платимо. Или да извозимо.
          Бушим бунар ускоро.

        2. Nema viška sitnih slova. Predračun ima viška nula i to je provaljeno i javno denuncirano, pa je stvar sad u klinču. Duga i odvratna priča koja dokazuje da gradsku vrhušku zabole patka za čistu vodu.

          No, u pravu je Cane: isti smo kao ostali, miševi.

          U pravu je i Bane: postoje prioriteti.

          U pravu si i ti: kada reše pitanje vode, kad god to bilo, jebali smo čvorka sa računima za vodu.

          A u pravu sam i ja: ne dam Dane ludaje, jer odricanje od Dana ludaje neće pomoći da se fabrika vode napravi brže. Obaška, dovođenje to dvoje u korelaciju je poprilično isprazna stvar, da ne kažem nešto gore.

        3. Nemam ja ništa protiv dana ludaje, ali ovo što je sad je velikim delom bio “vašar u Šabcu”. Spičkano je para na grozote. Od tradicije su napravili cirkus. Konstantno srozavanje pravih vrednosti. Ja znam da ti tražiš onaj autentični deo i takvog ga prikazuješ, to je dobro, ali ja jako imam protiv vašara. “Rok trajanja je ograničen, rok kajanja je neograničen” (Cane).

          Kako napraviti fabriku? Ja imam predloge od početka do kraja, sve, od finansijske konstrukcije do načina, izvodljivo, ali to se nikad neće desiti jer tu nemaju brzih političkih poena. Ako nekog zanima, napišem, ali ne ovde da ne opterećujem ovo mesto stranicama teksta. Uostalom, to je ovima na vlasti predizborno obećanje, pa izvolite. Ili mrš.

        4. Bunar ti ne vredi.

          Plitke vode su pune fekalnih bakterija što je broj jedan zašto ne smeš da je koristiš. U toj vodi nema čega nema.

          Ako bušiš duboko da izbegneš fekalni sloj, onda ćeš doći do vode koju sad pijemo.

          Ceo karpatski sliv, od Karpata pa gore sve do Zagreba pije sličnu vodu. Mi smo njegov deo. Po Slavoniji su to rešili. Napravili ljudi fabriku vode u svakom (većem) mestu.

          Bunar ti vredi za zalivanje jedino, ali to samo za biljke kojima ne smeta temperatura od 15 C.

        5. Овде има три водоносна слоја. Тај први слој, на 3-10м, је то што кажеш, једва за стоку. Трећи слој је од 100м па дубље, то је водоводска, што кажу да и иде од Карпата. На башти имам бунар на 70м, одлична вода.

          Можда не одговара свим могућим стандардима, ал’ нисмо ни ми тако мекано замешени. И ту тзв. лошу воду смо пили деценијама па нисам приметио да кад лобирају за ову или ону фабрику воде спомињу било шта ендемско.

        6. Ali ranije nije bila zagađena otrovima – pesticidima, herbicidima, teškim metalima, otrovima iz novih sijalica što mi jednostavno bacamo na deponije, svime onim što MORA da se reciklira, a mi to ne radimo… Ljudi ne razmišljaju da to što bace u đubre im se vrati na ovaj ili onaj način.

          E sad, gde se vide posledice – da li po broju specifičnih oboljenja (da li je urbana legenda da vodimo po broju bubrežnih oboljenja), životnom veku… ne znam. Treba jedno ozbiljno istraživanje za to. Ali ako standard kaže da nečega ne sme da ima u vodi preko x, a ima ga, onda je stvar jasna. Ja neću da tumačim to kao “i šta nam fali”. Standard su napravili učeni ljudi, ja svakako nisam pametniji od njih u tome.

Komentari su onemogućeni.