The lonely light of morning
The wound that would not heal
It’s the bitter taste of losing everything
That I have held so dear…
Pripremite se za bujicu emocija…
Još od objavljivanja svog debitantskog albuma, Sarah McLachlan se lako nametnula publici svojim duboko emotivnim pesmama sa kojima je svako od nas mogao da se identifikuje. Njen kvalitetan vokal lako je prepoznatljiv, pa nije iznanađenje da je ubrzo postala jedna od najvećih zvezda kanadske muzičke scene. Za osvajanje srca komšija iz US i ostatka sveta nije joj bilo potrebno mnogo vremena.
Za 25 godina, koliko snima svoju muziku, dobila je brojne prestižne nagrade i pokazala kako je sposobna neprestano da se menja – vremenom, njene pesme su postale zrelije i promišljenije tako da je postala nezaobilazna konstanta među autorkama koje pišu za malo stariju populaciju.
Ono što je važno — ma koliko da su njene pesme iskrene i emotivne, nikada ne pada u jeftinu patetiku.
Do sada je objavila tuce albuma. Afterglow (2003) ne spada u njene najuspešnije, ali pesma “Fallen“, koja ga otvara, jedan je od najboljih njenih autorskih trenutaka. Pesma na lep način ilustruje sve glavne karakteristike stvaralaštva Sare McLachlan – inteligentan tekst, mekan i melodičan zvuk, melanholičnu atmosferu koja tera slušaoca da se prepusti muzici…
Ne znam šta joj je bila inspiracija za “Fallen“, ali je priča neuobičajena. Junakinja je učinila nešto užasno loše/glupo i povredila je partnera. Ne samo da je izgubila njega nego je i čitavo njihovo okruženje počelo da je ignoriše i okrenulo joj leđa. Svesna je da je pogrešila, priznavanjem krivice za svoje nesmotrene poteze pokušava na neki način da se opravda i iskupi…
Uostalom, evo kompletnog teksta, pa ga čitajte dok gledate video:
Heaven bend to take my hand and lead me through the fire
Be the long awaited answer to a long and painful fight
Truth be told I tried my best
But somewhere along the way, I got caught up in all there was to offer
But the cost was so much more than I could bearThough I’ve tried,
I’ve fallen
I have sunk so low
I messed up
Better I should know
So don’t come ’round here and
Tell me I told you soWe all begin with good intent
When love was raw and young
We believe that we can change ourselves
The past can be undone
But we carry on our back the burdens time always reveals
In the lonely light of morning
In the wound that would not heal
It’s the bitter taste of losing everything
I’ve held so dearI’ve fallen
I have sunk so low
I messed up
Better I should know
So don’t come ’round here and
Tell me I told you soOh,
Heaven bend to take my hand
I’ve nowhere left to turn
I’m lost to those I thought were friends
To everyone I know
Oh they turn their heads, embarrassed
Pretend that they don’t see
That it’s one miss step, one slip, before you know it
And there doesn’t seem a way to be redeemedThough I’ve tried,
I’ve fallen
I have sunk so low
I messed up
Better I should know
So don’t come ’round here and
Tell me I told you soOh,
I’ve messed up
Better I should know
Don’t come ’round here and
Tell me I told you so
Možda zaključite nešto posve različito od mene.