Sloboda

Često dolazimo u zabludu ako o nečijoj muzici sudimo samo na osnovu kolekcije najvećih uspeha. Američka grupa Bread je klasičan primer žrtve takvih predrasuda. Iako su se mogli pohvaliti milionskim tiražima (samo prvi album im nije bio “zlatan”) i singlicama koje su lako dolazile do vrhova top lista, ostala im je večita etiketa jedne od grupa koje su obeležile takozvani “soft rock” tokom sedamdesetih.

No, da li je sve baš tako?

Krajem 1971. godine, grupa je spremala materijal za novi album, no trzavice između glavnih autora pesama Davida Gatesa i Robba Royera nisu prestajale. U takvim okolnostima, kada se dva ovna sudare na brvnu, zna se rezultat – Royer je napustio grupu, a zamena je brzo pronađena u poznatom studijskom asu Larryju Knechtelu.

BreadNovi album Breada Baby I’m-a Want You (1972) pojavio se naredne godine i smatra se njihovim najboljim ostvarenjem. Sam Gates je više puta potvrdio da im se Jac Holzman, šef Elektra Records, nikada nije mešao u izbor materijala, pa je ploča pomalo čudno koncipirana – na jednoj strani su se nalazile laganice, a na drugoj malo žešće stvari.

Pokazalo se da grupa ima dva lica.

Ako o njihovoj muzici obično sudimo samo po pesmama “Guitar Man“, “Lost Without Your Love“, “If“, “Make It With You“… bićemo ne malo iznenađeni onom njihovom drugom stranom. Nesumnjivo je da je Gates znao da napiše fenomenalne ljubavne pesme, ali i one sa drugom tematikom su mu dobro išle. “This Isn’t What the Government” je žestok protest protiv onoga šta vlada radi (You break your backs just to pay your tax/Then you don’t like the way that it’s spent/Somewhere back we jumped the track/This isn’t what the governmeant…), a “Mother Freedom” očajnički poziv za osvajanjem i zadržavanjem slobode.

Zato nije ni čudo što su ovom pesmom završavali svaki svoj koncert.