Mislim da još čujem

Do pre nekoliko godina sam često posezao za kompilacijama koje sam namenski pravio za podizanje raspoloženja jer poslu nikada nije bilo kraja. Moja fizička isrpljenost je bila više nego očita, pa nije bilo zgoreg da se s vremena na vreme upumpa malo adrenalina u umorno telo. U međuvremenu, sve se promenilo. Naši životi u stvarnom i virtuelnom svetu su se toliko ubrzali da nam je često potreban sedativ. Kako nisam sklon tabletama, pri ruci su mi neki od diskova na koje mogu da se pouzdano oslonim jer na mene deluju umirujuće.

Jedan od njih je Voice (2004).

Većina nas Alison Moyet pamti još iz vremena elektro pop-dueta Yazoo. Uz njihove pesme moglo se plesati, na neke su se odvajale ženske, a “Only You” je služila za kolektivno dranje pri kraju žurki, kada su već svi prisutni dobro zagrejani.

Yazoo avantura je trajala relativno kratko, svega 18 meseci, a Alison se posle toga upustila u solističke vode. Kako već znate da sam slab na moćne glasove, bilo kako da komentarišem njene albume biće pristrasno. Sa razlogom, jer Alison ima fenomenalan, raskošan glas, izbor pesama koje su završile na tim albumima je uvek bio brižljiv, a sa šetnjom kroz razne žanrove nema nikakvih problema. Svih osam albuma i nekoliko kompilacija su se visoko kotirali na listama, a negde videh podatak da su se prodali u oko 25 miliona primeraka.

Alison MoyetVoice je njen peti album po redu. Ako je na prva četiri Alison i morala da pravi nekakve kompromise, za ovaj se može reći da je snimljen “za dušu”. Neki od autora pesama su stari (Michel Legrand, Jacques Brel, George Gershwin), neki novi (Elvis Costello), a ima i dobro poznatih klasičara (Bizet, Purcell). Za album je aranžmane raspisala i producirala ga poznata Anne Dudley, a posao je odradila fenomenalno – u centru svake pesme je glas Alison Moyet, na mestu koje mu i pripada.

Je Crois Entendre Encore je arija iz Bizeove opere Lovci na bisere u kojoj se dvojica prijatelja zaklinju da ni jedna žena neće ugroziti njihov bratski odnos. No, to traje samo do trenutka dok se u njihovim životima ne pojavi lepa Lejla, pred kojom ostaju opčinjeni. Jedan od junaka, Nadir, kroz ovu ariju koja je monolog, se priseća njegovog prethodnog susreta sa Lejlom i kako je pogazio obećanje dato prijatelju…

Ovu ariju su često izvodili najveći tenori (Caruso, Pavarotti, Domingo, Villazon), a rokeri je pamte sa čudesnih koncerata Davida Gilmoura koje je održao u Royal Festival Hallu sredinom 2001. godine. Alison Moyet je jedna od retkih žena koja se usudila da peva tipično mušku pesmu.

Valjda ste iz prethodnog već zaključili da je ona “zmaj žena”. wlEmoticon-berightback.png