Lažnjak

Moja iskustva sa grčkom pop/rock muzikom su počela i završila se sa grupom Aphordite’s Child. Onih 5-6 njihovih antologijskih pesama i danas slušam, internacionalna karijera Demisa Russosa me nikada nije zanimala jer se odlaskom u Pariz pretvorio u klasičnog pevača šlagera, a Vangelis se pokazao čudesnim muzičarem u svakom pogledu – postao je, vremenom, kategorija za sebe.

Sve to se dešavalo na prelasku iz šezdesetih u sedamdesete.… Nastavite sa čitanjem >>

O, prelepa ženo

Napomena broj 1: ne brkati sa istoimenom pesmom Roya Orbinsona, koja će svakako doći na red ovde kad-tad. Napomena broj 2: ovaj boogie je toliko vreo da je Kralj morao šeširom da hladi žice na gitari svog mlađahnog kolege.
Pošteno je reći na samom početku: ako želimo da budemo precizni i temeljni, tada se današnja pesma ne uklapa u potpunosti u serijal tekstova o pesmama koje nisu proslavile svog autora, nego nekog drugog. Jer, današnja pesma je postala slavna u izvedbama dvojice blues gitarista koji su, inače, već imali svoj udeo slave u karijerama u času kad su ih snimili.

Poslušajte. I to glasno, jer kad god neko tiho sluša ovakvu muziku, jedan beli medved umre od tuge.

Uzgredna beleška: sudbina je kučka. Dugo sam mislio da je ovaj dasa autor pesme. Da nisam krenuo da proveravam fakte o pesmi radi pisanja o njoj, to bih i danas mislio!… Nastavite sa čitanjem >>

Faca

Ako je Eric Clapton u jednom trenutku bio gitaristički Bog, u drugom talasu britanske bluz scene koji je naišao krajem šezdesetih pojavilo se još nekoliko kandidata koji su konkurisali za to mesto. Peter Green, koji je nasledio Claptona u jednoj od postava Bluesbreakersa Johna Mayala, bio je jedan od najozbiljnijih. Škola koju su prošli mnogi vrhunski i značajni muzičari sa Ostrva kod Mayala je bila važna, ali je Green imao nešto drugo na umu.

Napuštajući Bluesbreakerse, Green je sa sobom povukao i tadašnjeg basistu Johna McVieja da bi osnovao novu grupu.… Nastavite sa čitanjem >>