Jedva čekam da odeš iz kuće

Muškarce često bije glas da su na neki način aljkavi i da ostavljaju iza sebe haos u kući. Iako ne spadam u takve, potpuno razumem žene koje jedan deo svog dana provode raspremajući za svojim voljenim bićem. Nije im lako, verujem da su često zbog toga razdražljive i besne,ali šta se sada tu može – same su ih birale. Nyah-Nyah

Može li se oko svega pomenutog ispevati pesma? Može, naravno, i to ne tako trivijalna kako bi moglo da se nasluti kada je ovakva tema u pitanju.

Jen Chapin su neke od ozbiljnih muzičkih novina nazvale prvoklasnim storytellerom. I to ne bez razloga. Očigledno je da je talenat nasledila od svojih roditelja – njen otac Harry Chapin je tokom sedamdesetih bio jedan od zanimljivijih autora koga kritika nije preterano volela zbog socijalnih tema kojima se bavio, a majka strasni društveni aktivista i cenjeni pisac poezije.

Jen ChapinMuziku Chapinove je teško negde svrstati jer su joj interesovanja šarolika – u osnovi je neka vrsta jazzy folk-popa, a povremeno ume da zagazi u vode alternativnog roka i soula. No, ma kako su joj pesme žanrovski spakovane, akcenat u njima je uvek u introspekciji.

Pesma “Go Away” je odličan primer za takvu tvrdnju. Potiče sa njenog poslednjeg, sedmog po redu, albuma Reckoning (2013) i, po njenim rečima, govori o njenoj porodici i odnosu sa mužem koji je, takođe, muzičar.

U međuvremenu, deca su joj poodrasla, a muža je, valjda, dovela u red. Princess

E, o tome će, verovatno, da prozbori koju reč na narednom albumu.