Pst!

Hush, hush
I thought I heard her calling my name now

U ciklusu pesama koje su proslavile druge verzije osim onih koje su snimili njihovi autori, neće vas iznenaditi sama pesma, koju verovatno poznajete odavno. Verovatno će vas iznenaditi činjenica da ste mislili da je osnovna ona verzija koju znate. A tu distorziju je izazvala perspektiva vremena: matična verazija jeste bila popularna u svoje vreme…

Ako ćemo pošteno, i ja sam tako mislio donedavno.

Pesma “Hush” ima nešto dužu istoriju nego što ste, verovatno, mislili ako ste moj vršnjak ili mlađi, pa niste bili neposredni svedok dešavanja. A lokalna popularnost grupe Deep Purple je izvesno učinila da pretpostavite da je njihova verzija, izvedena na prvom albumu Shades of Deep Purple (1968), ona originalna. Stvar je prosta, kad malo razmislim: u vreme kad sam je prvi put čuo, baš u toj verziji (koju ćemo čuti malo kasnije), nisam bio sklon istraživanju činjenica; a posle sam stvar uzeo zdravo za gotovo.

Nikad nije kasno da se stvari isprave.

HushAutor pesme “Hush” je američki songwriter, producent i izvođač Joe South, koji ju je napisao i spakovao za svog pulena. Billy Joe Royal je bio lokalna zvezda američkog juga: razvijajući stil pevanja nalik onom kako je pevao Sam Cooke, nije nemoguće da je uspeo da unovči svoju aktivnost u svetlu segregacije, koja je u njegovoj rodnoj Džordžiji de facto pretekla mnogo duže nego de iure. Uglavnom, u jesen 1967. godine, kada je nastala prilična gužva na tržištu popularne muzike u Americi, ova izvedba je dostigla 52. mesto na listi Billboard Hot 100, što je značajan uspeh.

Nakon što su ovu uspešnu numeru snimili i drugi (iste 1967. godine, to su učinili Englez Chris Ife i Australijanac Russell Morris), Joe South je i sam snimio svoju pesmu.

Zarazna fraza produhovljenog sadržaja “na, na-na, na, na-na, na, na-na, naWinking smile u vrlo pevljivom motivu dobra je garancija za radiofoničnost, pa je pesma bila čestito izložena slušaocima radija tog doba. Zato je, pretpostavljam, sastav numera za prvi album mladog benda iz Hertforda (predgrađe severno od Londona), po imenu Deep Purple, bio dobro promišljen kao mešavina autorskih pesama i poznatih obrada. Osim ove numere, na albumu se nalaze i “Help!” od The Beatles i “Hey Joe” Billyja Robertsa; potonju numeru je Jimi Hendrix učinio preko svake mere popularnom u Engleskoj. No, sastav pesama, čestita izvedba numera koje peva odlični Rod Evans nije bila dovoljan argument za sveopšte prihvatanje mladog benda; grupa je tek vremenom uspela da izgradi dobru reputaciju kao scenski zavodljiva i svoje mesto su našli u niši hard rocka, koji je u času njihovih početaka bio tek u povoju.

Beleške radi, upravo je pesma “Hush” pomogla da Deep Purple napravi čestit proboj na velikom, ali probirljivom američkom tržištu.

Što se mene lično tiče, efektan početak i brzo Hammond prokuvavanje (obaška fantastičan solo) ostaju zauvek moji omiljeni artefakti ove pesme, pa zato ovu verziju i volim više od drugih.

Shades of Deep PurpleDok su sedamdesete došle do svog zenita, do zenita je došla i grupa Deep Purple. Njihov prvi album, koji izvodi tzv. Mark I (prvi sastav grupe, karakterišu ga pevač Rod Evans i basist Nick Simper), stekao je vremenom status kultne ploče koja je beleška o relativno romantičnim počecima. A istini za volju, “Hush” i jeste najblistaviji trenutak ovog i inače odličnog albuma.

Pesma je nastavila svoj život, dakako: takva je sudbina pesmičuljaka sa zaraznim motivom. Teško bi bilo prebrojati i preslušati sve te verzije, mada je jedno jasno – svi pokušavaju da naprave one shot kill. Postoji verzija grupe Deep Purple iz jedne od povampirenih faza, 1988. godine, peva Ian Gillan, i toliko je prekuvana tokom produkcije da je ostala bez duše.

Lako ćete pronaći brojne verzije pesme na Cevki: neće vas začuditi širina stilova koji pokrivaju te pokušaje. Od prepeva “Mal” klasičnog aražmana koji peva Johnny Hallyday, preko noise eksperimenta Killdozer, sve do sladunjavog hard-rocka Gotthard. Od one lagarije Milli Vanilli do respektabilne verzije koju izvodi Kula Shaker… Neka ovu priču zatvori verzija za koju nisam znao do istraživanja za potrebe ovog pisanja: Funky Junction je grupa koja je spin-off grupe Thin Lizzy nastao za potrebe snimanja tribute albuma grupi Deep Purple i bliska je njihovoj verziji. Uživajte.