Aslan nije pitom lav

Prošle nedelje ponovo sam se zabavljao dobro poznatom igricom “otkrivanja raritetnih i nenabavljivih snimaka”. Kažu ljudi da za album Show Me a Rainbow (1969) meni nepoznate pevačice Pauline Filby treba odvojiti popriličnu svotu u čvrstoj valuti da bi se posedovao. No, kako je kriza i kod mene, a ne samo u svetu, ne navlačim se na takve štoseve. U više navrata sam se opekao oko sličnih izdanja, pa sam u jednom potezu rešio nedoumicu.

Neka dobra duša je stavila na Cevku kompletan album.

Još me je više zainteresovala cela priča kada sam video da na albumu gostuje Gordon Giltrap, britanski virtouz na gitari koji svira sve – od folka, preko roka, pa do klasike. Okuražen, bacim se na preslušavanje i ostanem razočaran. Pauline je, nesumnjivo, fantastična pevačica i pesme na kojima Giltrap gostuje su najbolje, ali sve ostalo zvuči pomalo nedorađeno, kao muzika kojoj je potrebno dodatno peglanje.

Kako mi zvuči kao malo verovatno da je ovako dobra pevačica ostavila iza sebe samo debitantski album i nestala (mada, dešavale su se i takve stvari), počnem malo da se raspitujem. Uglavnom nailazim na tekstove koji se prepisuju i govore o samom albumu. U jednom od njih nalazim informaciju da je Pauline snimila album sa grupom Narnia. Nikada čuo, moram ponovo u poteru…

Ispostavilo se da je Cevka tog dana bila veoma predusetljiva, pa mi je ponudila kompletan album Narnie, a ja vam ga danas samo prosleđujem…

NarniaAslan Is Not a Tame Lion (1974) je pravo iznenađenje. Od poletnog uvoda (obrada pesme Toma PaxtonaYou’d Better Believe It“) sve teče kao podmazano. Pauline je autor većine pesama koje već odaju stvaralačku zrelost, odlično peva, prateća ekipa je kompetentna i sve naprosto odlično zvuči u bogatim folk/pop/rock aranžmanima. Lagano konstatujem da je izdržala test vremena.

Zadovoljan onim što sam čuo, nastavim dalje da se raspitujem jer mi je baš neverovatno da ovakva stvar ne uspe. Bavljenje spiritualnim temama i nije dobar mamac za publiku, ali prateća grupa zna šta radi. Moglo je da upali. I tu se iznenadim.

Potrajali su samo godinu dana, jer su dvojica pratećih muzičara (John Russell i Peter Banks) nedugo posle toga zasijali u grupi After the Fire o kojoj sam nedavno pisao.

Pauline se više nigde ne pominje. Po nekim diskusionim grupama sam nailazio na njene komentare iz kojih mogu da zaključim da je snimila devet albuma koje je, normalno, nemoguće pronaći jer se prodaju na koncertima, te da se bavi humanitarnim radom.

Letopisi Narnije su serija knjiga za decu koje je tokom pedesetih napisao Tolkinov ortak C.S. Lewis, a lav Aslan je jedan od likova u njima.

Ako vam deca vole fantastiku (knjige su prevedene na naš jezik), eto vam dobre porodične zabave – oni neka čitaju, a vi slušajte muziku grupe Narnia. Hot smile