Želeo si da budeš frajer

As you got older
Your world became small
You burned invitations
Spurned the wonder of it all

Dirnu me pesma pravo u živac, pa da ne gubim vreme…

Tim Bowness pripada onoj grupi muzičara koji su pomalo “uvrnuti” i spremni na sve vrste eksperimenata. Ovo “uvrnuti” treba shvatiti u pozitivnom kontekstu, jer njihove ideje i zahvati često nemaju ništa zajedničko sa našim očekivanjima. Englezi tradicionalno neguju ovakve tipove: više puta se ispostavilo da su posredi istinski vizionari, oni koji pomeraju granice. Bowness spada u one mirnije, čija je muzika lagana za slušanje, a njenu lepotu ukapirate tek kada počnete da se bavite detaljima.

Stevena Wilsona smo pominjali kao studijskog čarobnjaka, multiinstrumentalistu i muzičara koji više ni sam ne zna u kojim sve projektima svira. No-Man je duet Bownessa i Wilsona koji datira još iz 1987. godine, pre nego što je Wilson postao globalno prepoznatljiv sa grupom Porcupine Tree. Bowness je koautor pesama, pevač i klavijaturista u grupi, a njihova priča prolazi kroz više različitih stvaralačkih faza i privlači istomišljenike sa kojima se uspostavlja saradnja — Robert Fripp, Phil Manzanera, Hugh Hopper su samo neki od njih.

Tim BownessParalelno, Bowness snima kolaboracije (sa Richardom Barbieriem i Peterom Chilversom) i solističke alume koji nisu komercijalni, ali svi imaju “ono nešto” zbog čega im se stalno vraćate. Poslednji u nizu je Lost in the Ghost Light (2017) koji, očekivano, drži visoki nivo prethodnika. To je konceptualni album koji se bavi životom rok muzičara koji polako, ali neumitno stari i pokušava da kroz priču o svojim životnim problemima podeli sopstvene strahove o budućnosti sa nama. I to se pretvara u zavodljivo muzičko putovanje kojem je teško odoleti.

You Wanted to Be Seen” nekako najbolje sažima u sebi celi koncept. Ima na albumu i boljih pesama od nje, ali se ona prva pojavila na Cevki i dosta dobra je ilustracija šta vas čeka ako se odlučite da ga preslušate. Zvučno, podseća me na Genesis posle odlaska Gabriela ili albume Nicka Magnusa. Wilson je sve to perfektno spakovao, a lista gostiju koji su učestvovali na snimanju je impresivna.

Kao kuriozitet, da pomenem da je menadžer Tima Bownessa James Anderson za Jethro Tull Productions, pa je i njegov slavni otac Ian našao vremena da snimi neke deonice na flauti.

Slušajte Tima Bownessa i istražite malo sami ponešto od onoga što sam pominjao. Siguran sam da će biti neočekivanih, prijatnih iznenađenja.