Nestabilno mesto

Moj prijatelj Barni je bio okoreli džezer. Nismo delili muzičke afinitete, ali je živeo tačno na pola puta između mog doma i fakulteta, pa je povremeno svraćanje kod njega na čašicu razgovora i kaficu predstavljalo relaksaciju posle predavanja. Normalno, dok sam ja čitao novine koje su pisale o roku, on se striktno držao Downbeata. Tako je, verovatno, i naleteo na Phoebe Snow.

Pet zvezdica u recenziji njenog debitantskog albuma za njega su bila garancija kvaliteta, pa se nije mnogo premišljao da ga nabavi.

Prvi susret sa ovom pevačicom je bio čudan. Glas joj je zvučao neobično, nazalno, a tehnika pevanja je bila potpuno iznenađenje – ona je tako lako klizila iz tona u ton da sam se neprestano pitao gde će da se zaustavi. Iako su je reklamirali kao džez pevačicu, njen album je govorio nešto drugo. Sem džeza, na njemu je bilo i bluza, soula, folka izmešanih na neverovatan i originalan način.

Nekoliko nedelja sam se zabavljao slušanjem ovog albuma, uredno ga vratio vlasniku i na Phoebe Snow potpuno zaboravio. Do nedavno.

itlookslikesnowDobio sam neke diskove na slušanje. Među njima se našao i It Looks Like Snow (1976) sa čijeg omota me je gledala Phoebe i odmah sam se vratio u prošlost. Koliko je godina prošlo od kada je nisam slušao? Četrdeset, suncetijebemžareno!

Phoebe i ovoga puta briljira. Sve je skoro isto kao i na prvencu, prepliću se pop, folk, džez i, ovoga puta, funk koji je u to vreme bio jako popularan i, čini mi se, proizveo neke od najvažnijih pesma. Prvo sam se zalepio na upečatljivu pop/jazzy/reggae verziju “Don’t Let Me Down” od Beatlesa, da bi me dokusurila na kraju interpretacijom pesme “Shakey Ground” Temptationsa.

Ako do sada nisam javno izjavio da je njihov A Song for You (1975) jedan od onih albuma koje bih bez razmišljanja poneo na pusto ostrvo, vreme je da to kažem. A verzija pesme koju Phoebe izvodi ubedljivija je od originalne!

Ova pesma direktno ide na moju novu kompilaciju za dizanje raspoloženja i đusku. A vi kako hoćete…