Sloboda

U više navrata smo se uverili da dobre namere, talenat i muzička kompetencija ne moraju da znače i uspeh. Za Velšku grupu The Eyes of Blue malo ko je čuo, a krajem šezdesetih je bila jedna od onih koje su najviše obećavale. Naravno, svirali su muziku inspirisanu bluzom i psihodelijom, što je bilo popularno u to vreme, snimili dva komercijalno neuspešna albuma (jedan je producirao Quincy Jones!), napisali muziku za film… I stajali su u mestu.

Razočaran razvojem događaja i znajući njihove potencijale, menadžer im je sugerisao da promene ime i malo razrade svoju muziku.

Tako je nastala grupa Big Sleep.

Bluebell WoodSnimili su samo jedan, ali vredan, album. Bluebell Wood (1971) je zaboravljeno istinsko remek-delo sa početka sedamdesetih. To je neobična i vešta kombinacija svih živih muzičkih uticaja iz tog vremena i mooglo je lagano da posrami mnogo izvikanija izdanja. Problem nisu bili muzičari, već mala diskografska kuća koja je stajala iza njih koja im nije obezbedila ni čestiti minimum promocije. Da li nije bilo dovoljno novca ili je nešto drugo bilo posredi – tek, uprkos odličnom i vrućem albumu, Big Sleep nije održao ni jedan jedini promotivni koncert.

U takvim okolnostima normalno je što se grupa raspala. No, svi njeni članovi su napravili respektabilne karijere sa nekim drugim momcima u, odreda, interesantnim i važnim grupama (Piblokto, Man, Wild Turkey, Gentle Giant). Pevač Gary Pickford-Hopkins je postao nezaobilazan u projektima Ricka Wakemana.

Originalno vinilno izdanje albuma Bluebell Wood dostiže fantastičnu cenu na aukcijama, a na Cevki ga možete besplatno poslušati u celosti.

Vredi svaki minut vašeg vremena.