Nikada nisam ni pomislio da bi moglo da mi se desi

Dok sam se danas vozao po gradu taksijem sa radija je treštala dobro nam poznata pesma “One Night In Bangkok“. Taksista je primetio da prepoznajem pesmu, a onda je počela njegova tirada o egzotičnim destinacijama, prelepim ženama koje su na izvol’te i svim ostalim maštarijama koje idu uz ovakvu temu. Ja sam samo klimao glavom, ne želeći da mu objašnjavam o čemu se radi u mjuziklu Chess i da je dama koja se pojavljuje u njemu posebna, inače se glavni akteri ne bi borili za njenu naklonost.

Zahvaljujući pomenutoj pesmi i spotu koji se non-stop vrteo na MTV-ju, Murray Head je postao globalno prepoznatljiva faca, dok je sav njegov interesantan muzički opus pao, nekako, u drugi plan.

Head je, u stvari, glumac koji je vrlo rano ušao u svet zabave. Tokom šezdesetih učestvovao je na snimanjima mnogih radio drama, povremeno pevao i snimio par singlica, a prva uloga na filmu donela mu je i prvu malo uspešniju pesmu koja je korišćena u njemu kao muzička podloga. Taj treći singl producirao je Tim Rice, ništa se značajnije nije desilo, tako da je Head nekoliko narednih godina manje glumio i pevao, a više prodavao polise osiguranja.

Stvari su se pokrenule sa mrtve tačke 1970. godine kada su Rice i Andrew Lloyd Webber napisali rok operu Jesus Christ Superstar i pozvali ga da peva rolu Jude. U isto vreme ga je angažovao i poznati režiser John Schlesinger, dajući mu ulogu u filmu Sunday Bloody Sunday, pored Petera Fincha i Glende Jackson. Uspeh oba projekta skrenuo je pažnju i na Headove mogućnosti, tako da je već 1972. godine uspeo da snimi i objavi svoj prvi solo album Nigel Lived.

Say It Ain't So (1975)

Album je neka vrsta neobičnog koncepta i iznenađujuće je dobar. Head se pokazao kao odličan pevač i tekstopisac, a okupljena ekipa muzičara koja je učestvovala na snimanju izaziva strahopoštovanje; barem o polovini njih pisali smo na ovom mestu. Tri godine kasnije, snimiće i drugi album, Say It Ain’t So (1975) u produkciji ex-Yardbirdsa Paula Samwella-Smitha, a kostur pratećih muzičara biće okupljen oko ljudi koji su u to vreme svirali sa Catom Stevensom i Rodom Stewartom. Produkcija je raskošnija nego na prethodniku, a svojim pevanjem na njemu Head me često asocira na Colina Blunstonea, što je samo dodatni plus.

Uvodna pesma “Say It Ain’t So, Joe” je postala postala hit koji će kasnije obraditi Roger Daltrey, The Hollies i Gary Brooker, a ni ostale nisu slabije. Poput današnje, “Never Even Thought“, koja je sjajna priča o dilemama i nesigurnosti naratora kada je u pitanju žena koju voli.

Wikipedija navodi da je Murray Head snimio još 12 albuma, ali nisam imao priliku da ih slušam. Nemam pojma zašto je to tako, ali mi se čini da je sada pravi trenutak da napišem pismo tetki u Kalinjingradu. Email