Četiri jaka vetra

Posle tri veličanstvena albuma sa početka sedamdesetih (Everybody Know This Is Nowhere, After the Goldrush i Harvest), Neil Young je mogao da bude potpuno zadovoljan svojim učinkom. Kritika ga je kovala u zvezde, a publika obožavala, stvarajući kult sledbeništvo koje traje do današnjih dana. Smrt gitariste i prijatelja Dannyja Whittena, kome nije uspeo da pomogne da se izbori sa heroinskom zavinošću iako se svojski trudio, problemi sa glasom, lutanje u izboru novih saradnika i nesuglasice sa izdavačkom kućom oko izbora materijala za objavljivanje uvele su ga u “mračnu životnu fazu” koja je potrajala nekoliko godina.

Albumi On the Beach (1974), Tonight’s the Night (1975) i Zuma (1975), iako izuzetni i važni u opusu, nisu za svačije uši.

Young se vratio u velikom stilu tek 1978. godine. Posle šest mučnih godina snimio je Comes a Time, album koji zvuči kao prirodni nastavak veoma komercijalnog Harvesta. Uz uglavnom akustični ugođaj pomalo obojen countryjem, autor se okrenuo autobiografskim temama, povratku u detinjstvo i romantici. Pesme su obogaćene orkestarskim aranžmanima, zvuče bogato i prijemčive su, pa je album ekspresno završio među prvih 10 na američkoj listi.

Comes a Time (1978)Jedina pesma sa tog albuma koju Young nije napisao je “Four Strong Winds“. Ona zatvara album i savršeno se uklapa među ostale pesme, podsećajući Younga na detinjstvo. Autor pesme je kanadski songwriter Ian Tyson, poznatiji kao polovina veoma uspešnog i cenjenog dueta iz šezdesetih godina Ian & Sylvia.

Sama pesma je melanholična i govori o propaloj vezi. Narator se na početku nada da još nije sve gotovo i da se stvari mogu popraviti na nekom drugom mestu i u neko drugo vreme, da bi na kraju konstatovao da od toga nema ništa.

But our good times are all gone
And I’m bound for moving on…

Važnu ulogu na celom ovom albumu i originalnoj verziji pesme igra sjajna prateća pevačica Nicolette Larson. Ironično, putevi će im se razići u trenutku kada je Young krenuo da promoviše album.

Iako se proteklih decenija pretvorio u mrzovoljno čičište, Neil Young odavno ima takav kredit da može da radi šta hoće. Ne mogu da kažem da me njegovi poslednji radovi i životni potezi oduševljavaju, ali on ostaje jedan od danas retkih autora čiju svaku novu pesmu pomno preslušam.