Svi čamci na slikama

Umetnost često tretiramo besmisleno, kao elitizam, pokušavajući da joj damo značenja koja izvorno nema. Sve se svodi na našu sopstvenu interpretaciju koja može da bude posledica nerazumevanja…

O životu Regine Spektor mogao bi da se snimi uzbudljiv film. Ova Ruskinja jevrejskog porekla rođena je u Moskvi. U vreme Perestrojke roditelji su joj krenuli put Zapada, da bi se na kraju skrasili u Bronxu.

Možemo samo da pokušamo da zamislimo kako je sav taj svet izgledao detetu od deset godina.

Regina je za muziku vezana praktično ceo život. Majka joj je bila profesor muzike, a otac violinista – amater. Sa majkom je vežbala klasični klavir, a sa ocem slušala u to vreme u SSSR-u retke kasete sa zapadnjačkom pop/rok muzikom. Verujem da je dolaskom u Bronx doživela kulturološki šok, suočivši se sa komšijama koji su odrasli na soulu/funku i izmislili hip-hop. Rolling on the floor laughing

No, nije se dala omesti. Nastavila je da vežba klavir gde god je mogla dok joj ga roditelji nisu nabavili, a nastavak školovanja se podrazumevao. Može da se pohvali diplomom klasičnog pijaniste! Note

Još u toku studiranja počela je da piše sopstvene pesme, a posle diplomiranja bacila se na nastupanje po svakakvim mestima. Emigrantski život nikada nije lak, a svaka kinta je dobrodošla. Regina je usput širila muzička interesovanja na klasične folk kantautore, džez i bluz i sticala reputaciju kod kolega i među publikom.

Prva tri albuma je izdala sama. Već na njima se moglo uočiti da je Regina potpuno nepredvidljiva. Njene pesme nisu bile žanrovski ograničene, razvijale su se na neuobičajene načine, a tekstovi su joj imali netipičnu perspektivu posmatranja stvari. I, često, veliku dozu humora.

A onda je uletela u višu ligu, potpisala ugovor za veliku diskografsku kuću i snimila odličan album Begin to Hope (2006). Već na njemu je jasno da je na tragu svojih velikih uzora (Carole King, Joni Mitchell), vrhunskih autorki, no produkcijski sve to zvuči bliže alternativnoj sceni. Publici se njen pristup dopao, a album je završio na trećem mestu Billboardove liste.

What We Saw from the Cheap Seats (2012)Pesma “All the Rowboats” je prvi Reginin singl sa šestog albuma duhovito nazvanog What We Saw from the Cheap Seats (2012). Odlična je ilustracija onoga što radi: pesma je “catchy” i ima klavirski “hook”, o čemu sam onomad pisao, tako da neprestano imate potrebu da joj se vratite. No, čini mi se da se najbolji deo krije u stihovima:

All the rowboats in the paintings
They keep trying to row away
And the captains’ worried faces
Stay contorted and staring at the waves
They’ll keep hanging in their gold frames
For forever, forever and a day
All the rowboats in the oil paintings
They keep trying to row away, row away

Hear them whispering French and German
Dutch, Italian, and Latin
When no one’s looking I catch a sculpture marble,
Cold, and soft as satin
But the most special are the most lonely
God, I pity the violins
In glass coffins they keep coughing
They’ve forgotten, forgotten how to sing, how to sing

First there’s lights out, then there’s lock up
Masterpieces serving maximum sentences
It’s their own fault for being timeless
There’s a price you pay and a consequence
All the galleries, the museums
Here’s your ticket, welcome to the tombs
They’re just public mausoleums
The living dead fill every room
But the most special are the most lonely
God, I pity the violins
In glass coffins they keep coughing
They’ve forgotten, forgotten how to sing

They will stay there in their gold frames
For forever, forever and a day
All the rowboats in the oil paintings
They keep trying to row away, row away

First there’s lights out, then there’s lock up
Masterpieces serving maximum sentences
It’s their own fault for being timeless
There’s a price you pay and a consequence
All the galleries, the museums
They will stay there forever and a day
All the rowboats in the oil paintings
They keep trying to row away, row away
All the rowboats in the oil paintings
They keep trying to row away, row away

Poruka pesme je, barem mi se tako čini, da umetnost često tretiramo besmisleno, kao elitizam, pokušavajući da joj damo značenja koja izvorno nema. Sve se, najčešće, svodi na našu sopstvenu interpretaciju koja može da bude posledica nerazumevanja. I samim tim, netačna.

Regina Spektor odavno više nije devojče koje nastupa gde stigne – pretvorila se u ozbiljnu autorku koja odlično zna šta radi. I to jako dobro. Kakve pesme ćemo zateći na njenom narednom albumu – po njenom običaju, potpuno je nepredvidljivo. Winking smile