U poznatom zagrljaju

Ona je kraljica melanholije, ali uz povremene vokalne izlete i svakako uz stihove koji čvrsto stoje uz zanimljivu muziku.

U vreme kada mi je Žikica uvalio disk Indoor Universe (2001), pojma nisam imao ko je Paula Frazer. No, planula je ljubav bukvalno na prvu pesmu, te mi nije mnogo trebalo da sebi napravim kopiju (sram me bilo) koju sam neprestano slušao.

Šta ću kada sam slab na dobre pevačice. Smile with tongue out

Normalno, počeo sam odmah da čeprkam po njenoj biografiji i iznenadio sam se da se iza nje nalazi dvadesetak godina nastupanja i skupljanja iskustava kroz različite grupe. Da je par godina nastupala sa grupom Faith No More(!?). Da je tokom devedesetih predvodila sopstvenu grupu Tarnation , koja je snimala za prestižnu nezavisnu kuću 4AD, poznatu po tome da je veoma probirljiva kada su u pitanju autori koje će da objavljuje.

Muziku koju je izvodila grupa Tarnation najlakše je opisati kao manje sofisticiranu verziju one koju će nekoliko godina kasnije proslaviti Calexico – mešavina alt-countryja, americane, tex mexa, folka i rocka. U svakom slučaju, vrlo kvalitetne pesme i moćan vokal Frazerove su mnogo obećavali u to vreme.

Uprkos svemu tome, negde je nešto zaštucalo (oficijelni sajt Frazerove u trenutku ovog pisanja ne radi, pa ne mogu da se oslonim na zvanične podatke iz biografije). Ono što znam je da joj je bilo teško da održava grupu, da je kroz nju prodefilovalo mnogo muzičara i da se ugasila 1997. Prelaskom u novi milenijum, Frazerova je počela da snima pod svojim imenom.

Indoor Universe (2001)Na njenim solo albumima (ukupno tri komada) okrenula se introspekciji. Sva tri izdanja su veoma dobra, a Frazerovu slobodno mogu da nazovem “kraljicom melanholije”. No, onda, za razliku od nekih drugih pretendentkinja na tu titulu koje najčešće vole da šapuću i mjauču, zna slušaoca da oduva svojim pevanjem. A ume i da sroči fini propratni tekst kojem ne treba posebno tumačenje.

A whisper is but a simple beckon to your heart,
And all along, you have known right from the start.
Fall into the arms that you already know,
Fall into the arms that you know…
They love you so.

Out in the distance, a sad bird cries in the dark,
And all night long, you have known right from the start.
Fall into the arms that you already know,
Fall into the arms that you know…
They love you so.

Why is the wind crying?
I think I might know.
Why is the wind sighing?
I love you so, I love you so.

There is a quiet that one longs for in the dark,
To still the yearning that’s been buried in your heart.
Fall into the arms that you already know
Fall into the arms that you know…
They love you so.

Ponovo je aktivirala rad sa grupom 2007, ovoga puta kao Paula Frazer and Tarnation. Album Now It’s Time (2007) i EP In Some Time (2014) nisam imao priliku da čujem, jer su objavljeni za male, nezavisne kuće i nemoguće je doći do njih. Ali mi je poslednji What Is And Was (2017) upravo pristigao i prvi utisci posle površnog slušanja su povoljni. Frazerova je i dalje na istom putu kojim se odavno kreće, što mi je dovoljno.

Odavno smo naučili da se najlepše osećamo u poznatom zagrljaju. Winking smile