Duh plesa

Ideja je u tome da ne primetite tog crnog pantera baš prvim pogledom.

U oktobru 1971. godine Jon Hiseman je raspustio grupu Colosseum. O tome smo već nadugačko i naširoko pisali u više navrata. Kako se radilo o spektakularnoj grupi u kojoj su svirali sve odredom muzički asovi, bilo je samo pitanje trenutka kada će se upustiti u neke nove poduhvate. Bas gitarista Tony Reeves i klavijaturista Dave Greenslade su došli na pomalo čudnu i originalnu ideju. Napraviće grupu koja će imati dvojicu klavijaturista uz ritam sekciju.

Znači, bez gitare kao tradicionalnog solo instrumenta.

Nazvali su je Greenslade. Valjda im je ime dobro zvučalo, a i kada ste čuli da se grupa zove po bas gitaristi. Hot smile

Postavu su upotpunili iskusni muzičari. Klavijaturista Dave Lowson je već radio sa nekim interesantnim grupama (The Web, Episode Six, The Alan Bown Set), a monstruozni bubnjar Andrew McCulloch, posle kratkog zadržavanja kod Manfreda Manna završio je u King Crimsonu!

U vreme kada su britanskom progresivnom scenom dominirali Yes, ELP, Genesis, King Crimson… Greenslade su ponudili nešto sasvim drugačije. Njihova muzika je bila kombinacija rocka, jazza, bluesa, elemenata popa i progresive koju je teško opisati, upakovana su veoma kreativne aranžmane i sa čestim promenama tempa. Ako ste već pustili klip, vrlo je ilustrativno kakva im je bila struktura većine pesama. A za razliku od pomenute žanrovske bratije, koja se utrkivala čije kompozicije će da budu duže i kompleksnije, one su bile kratke i bez dugih soliranja.

Spyglass Guest (1974)Za četiri godine izdali su isto toliko studijskih albuma. Iako ih još uvek sve imam na vinilu, ne smatram ih vrhunskim: ovakva vrsta grupe uvek najbolje funkcioniše na koncertima. Naročito ne podnosim pesme sa pevanjem – Lawson ima slab i iritantan glas koji samo odvlači pažnju od muzike. No, oko grupe se stvorilo dosta čvrsto sledbeništvo koje ju i danas uzdiže u nebesa.

Najveći komercijalni uspeh grupe je, inače odlična tema, “Gangsters“, koja je upotrebljena za istoimenu BBC seriju.

Imalo bi tu još koješta da se priča, pa ćemo o tome neki drugi put. Najbolje je da potrošite malo svog vremena prateći hiperlinkove, jer ćete pročitati mnogo zanimljivih stvari o svim pomenutim muzičarima. A ako se još odvažite da sami istražujete, bićete nagrađeni kvalitetnom, a neobičnom muzikom.

Posle svih ovih godina slušanja Greensladea, imam utisak da mi bolje zvuče danas nego nekada. Nerd smile

2 komentara na temu “Duh plesa”

    1. Roger Dean je radio logo i omote prva dva albuma. Na trećem je fotka, a za četvrti su promenili majstora. Novi je bio Patrick Woodroffe – sa njim je Dave Greenslade objavio knjigu/dvostruki album The Pentateuch of the Cosmogony. Fantastične ilustracije, muzika je onako, instrumentalna, prati tekst.
      Kako to izgleda može da se vidi na linku https://vinyllpvault.blogspot.com/2015/02/dave-greenslade-pentateuch-of-cosmogony.html.
      Ako hoćeš da je držiš u ruci i listaš moraćeš da navratiš do mene. 😉

Komentari su onemogućeni.