Opušteno u Dubaiju…

…nije valjda?

21 gram je, kažu, težina duše. Možebiti. 21 stepen severno je geografska širina Balkana. Jeste.

Ja znam da je 21grams mesto gde se u Dubaiju može pojesti – dobar! – burek. Sarma. Ćevapi. Pljeskavica. Pašticada. Prženice. Štrudla sa orasima. Tufahije. Osim bureka, i štrudle sa orasima, jer u savršenstvo se ne dira, sve drugo na jelovniku je sa zvrčkom. Što bi se reklo na engleskom, with a twist. Meni ne smeta, ima ko to ne voli.

Naime, 21gram se nalazi u maleckom hotelu tik uz Umm Suqeim plažu i park, na granici Umm Suqeima 2 i 3. Znate gde je to, jelda? To nije mesto gde ćete doći jer je klopa jeftina. Pošto jeftina nije. Mesto zločina je svedeno na prijatan moderan hipsterski enterijer, počinioci ekipa mladih ljudi koja radi sa osmehom i, kako u tim slučajevima sleduje i apsolutno se podrazumeva, glavni tečni otrov je kafa, koja je zaista izvrsna, u bilo kom varijetetu sa espreso podlogom. Reći ćete da sam neobjektivan, jer je poznato da umem da doručkujem afogato?

A ima i štrudla sa orasima. Opet izvrsna. A, to sam već rekao. A ima i ćevapa, od Wagyu govedine, koji odgovarajuće i koštaju. I sok od zove, sa omanjim santama leda i metalnom slamkom (jer smo ekološki svesni) od koje trnu zubi. Da li sam pomenuo tufahije? A, jesam. Ima i to. I još svašta nešto, ali, kako to kafedžijski običaj nalaže, NE PREVIŠE. Meni je, čak, minimalistički, ali, dovoljan.

Balkanski doručak je kajgana sa bećarcem. Gypsy toast (da ne prevodim…) su pomenute prženice/poheze/kakovećkozove sa ajvarom i kozjim sirom. Pljeskavica je opet od Wagya koji je koliko pre neki dan srećno pasao, sa pita hlebom umesto lepinje, i punjena raznim bezobrazlucima (na spisku je da probam)… ne, prasenceta, niti ičega od prasenceta nema. Licence za to su komplikovane u ovom delu sveta.

Ljudi imaju svoju pekaru, dakle, jedete LEBA (takvog, tu i na Balkanu) , ako vam ga daju, jer zvrčka, a može i da se kupi da se nosi kući. Prave svoj ajvar, urnebes, i još po nešto, i uopšte, jako se trude da kod njih bude lepo i prijatno. To im, uglavnom, uspeva. Može biti da je jedan od razloga I to što je gazdarica Staša, i dobar deo osoblja, iz Novog Sada i Vojvodine. Osim onih koji su sa Filipina. Imaju i terasicu za pušenje, koju, pametno, u letnjim mesecima donekle hladi izduv klime iz glavne prostorije. Nisam probao ništa sa krajem leta proširenog menija, jer tamo nisam bio od letos. Ne nanosi me put na tu stranu, šta ćete, iako je u blizini Vitamin Sea.

Ako vas nanese put u Dubai, ovo je jedno od mesta gde ćete se osećati prijatno, nećete morati da govorite engleski, moći ćete da odahnete, a sluša se i dobra muzika sa Balkana, diskretno. Osim Šabana u džez varijanti, ništa drugo nisam prepoznao…

Može i opušteno.

2 komentara na temu “Opušteno u Dubaiju…”

  1. usput… zaboravih:

    – burek je do 11, ako ostane koja kriška možda ga bude i do 12, posle teško do nikako
    – ćevapi i ostala “glavna” jela su tek posle 12

    … da se neko ne pređe, a potegnuo 5000km samo zato što je ovo pročitao (aha…)

    A, da, od dogodine – kažu – sa SRB pasošem neće trebati vize. Najavljeno onomad. Letos stigao i ambasador.

    Kad se to zvanično desi, lepo prođete kroz pametnu kapiju… nema džedžanja u redovima na pasoškoj.

    https://www.dnrd.ae/en/page/smart-gate

  2. Svašta se može doživeti u Emiratima.
    Sednem u kafić Hippy Deli u okviru Etihad Plaza u Abu Dabiju kad ono menadžer iz Splita a konobarica sa crnogorskog primorja.
    A što se tiče prasencadi, ne znam za restorane, ali da se kupi – može. Bez problema. U Al Forsan Village, gde sam bio smešten, odem u Spinney’s tržni centar. U delu samousluge, iza kliznih vrata koja se otvaraju pritiskom na taster, mesara za “non muslim”. Od svežeg svinjskog mesa, pa preko kobaja, salama, mortadela, šunki… svega.
    Pitao sam za celo prase. Može, naruči se i čeka dva dana. (Da doleti, pretpostavljam iz Grčke 🙂
    Koliko košta – nisam pitao. 🙂

Komentari su onemogućeni.