Štogod prestar za rokenrol, nadasve premlad za gašenje bloga

Suština pasijansa će proraditi ponovo, ovako ili onako. Glas Iana Andersona, nažalost, više neće.

– Ej, Grba, ne radi ti Suština pasijansa!
– Ako ćemo pošteno, ne radi ni tebi.
– Pa dobro, znam… Mislio sam, ne radi uopšte…
– Znam, ebaga. Nešto se zakukuljilo, a marfologija gužve u parovima je na snazi, pa nemam vremena da se bavim… Pritisnuo me posao.
– A šta mi nindže da čitamo i slušamo dok se ti setiš da popraviš blog?
– Ne znam. Ako ništa drugo ne uspe, ugasiću ga.
– Znači, too old to rock’n’roll, too young to die!

Ono što sam odgovorio svom bliskom prijatelju na tu konstataciju nije primereno da prenesem ovde, jer ima veze sa upućivanjem u prenatalno majčino okrilje, a to se na srpskom kaže na način koji sablažnjava lepo vaspitanu manjinu. Nije se naljutio, nego je iskoristio prvu prigodu (manje od pet minuta kasnije) da mi uzvrati. Tako nas dvojica već decenijama.

Prosto mi je neverovatno to što posle 2220 muzičkih priloga na Suštini pasijansa još uvek nije proturena i ova pesma. Štaviše, kad se uzme u obzir koliko osvedočenih poštovalaca grupe Jethro Tull ima među Samurajima, to što je ovo dvanaesti prilog sa njihovom muzikom se može tumačiti kao štedljivost.

S druge strane, možda nije ni slučajno. Kompletan opus grupe, naročito kroz vesele sedamdesete, kad su bili najplodniji i najuspešniji, sadrži mnogo himničnih pesama čiji naslovi se mogu izvlačiti po nahođenju, kao neke prikladne parabole. Ova pesma o odrtavelom bajkeru čiji život se pretvorio u niz donošenja loših trivijalnih odluka toliko je korišćena u različitim kontekstima da se ta figura malčice izlizala. Svako kome je iole stalo do nekakvog stila lako je ukapirao da se ideja pretvorila u frazu, a fraza napokon ispala stereotip.

Too Old to Rock'n'Roll: Too Young to Die (1976)
Jethro Tull – Too Old to Rock’n’Roll: Too Young to Die (1976). Behu to godine kad se nije postavljalo pitanje o kvalitetu albuma Jethro Tull, jer se to već znalo unapred… A četiri godine posle kompletnog novinskog izdanja na omotu albuma Thick as a Brick, na red je došao strip, koji možete pročitati ako otvorite omot ovog albuma. Taj strip je, zapravo, skica scenarija za mjuzikl koji nikad nije priveden scenskoj produkciji.

Međutim, tri me misli prate otkako sam pre neki dan, slučajno ili ko zna kojim putanjama sinhroniciteta, usred ove gungule sa performansama Suštine pasijansa, na nekom potpuno irelevantnom mestu natrčao na ovaj spot za koji – verovaćete mi ili nećete – nisam znao.

Prvo, beše neko vreme mnogo pre interneta, kad sam kao od šale hvatao gitaru u ruke i “skidao” muziku, tj. hvatao tačne akorde onog što čujem. Sve su to proste nadogradnje pentatonskih fraza, ali braćo draga, u uvodu ove pesme imamo razvoj iz C mola u C dur, što svako ko ima iole muzičkog obrazovanja zna da to ne biva. E, pa Andersonu je uspelo da to biva, a meni je uspelo da skinem fazon bez ičije pomoći.

Drugo, u ovom zamešateljstvu se namestila primerena stilska figura nad pesmom koju mnogo volim, a koju nismo slušali u rubrici, pa – eto prilike da provučem “Too Old to Rock’n’Roll: Too Young to Die” bez ukliznuća u stereotip.

Treće je pomalo bolno.

Ne znam šta mislite o tome što Ian Anderson aktuelno radi pod imenom Jethro Tull, ali za mene je to prototip naslova današnje pesme. Čovek se ponaša kao da će se neko naljutiti na njega ako ne bude pravio te budalaste scenske igrokaze podržane video-bimovima i snimljenim glasom preko kojeg on nešto, kao, peva do granice vrlo skraćenog raspona glasa kojim je nekad raspolagao (što nikad nije bilo bogzna šta, ali je makar bilo celishodno), a preko toga nešto izvodi mimikom i pušta traku da otpeva umesto njega. Šta mu to treba? Zašto to radi? Moje poštovanje za Jethro Tull je veliko i zato ne mogu da poštujem to što matori sad izvodi. Zato i nisam bio na tom koncertu u Beogradu, a ono što sam posle video na partizanskim snimcima sa tog koncerta samo je potvrdilo da nisam pogrešio.

Suština pasijansa će proraditi ponovo, ovako ili onako. Glas Iana Andersona, nažalost, više neće. Too old to rock’n’roll, to young to die.