Dok mi još kuca srce

U jednom trenutku sam, jeretički, pomislio da bi ovako zvučali Roxy Music da su se pojavili nekoliko decenija ranije.

O Vajmarskoj republici, Nemačkoj posle prvog svetskog rata, istorijske čitanke nas nisu mnogo naučile. Ono čega se ja sećam je priča o pokušaju da se ova država “stavi na noge” tokom dvadesetih godina prošlog veka i nezapamćenoj inflaciji koja je bila u to vreme i pretila da je rasturi. Uprkos naporima koji su trajali skoro čitavu deceniju, priča se završila totalnim kolapsom i dolaskom Hitlera na vlast.

Nastavak priče je mnogo bolje poznat.

Berlin burnih dvadesetih godina je bio zanimljivo mesto. Evropska metropola koja je privlačila raznovrstan svet u kome se iza prividnog bleštavila i glamura velike evropske prestonice odigravala politička drama, cvetao je kriminal, a običan svet je bio izložen različitim vrstama političkog ekstremizma. Sve veća nezaposlenost i siromaštvo su u potpunoj suprotnosti sa bogatstvom berlinskog “noćnog života”, oličenog u raskalašnosti i porocima svih vrsta, koji sa sobom nosio neku neverovatnu kreativnu energiju koju je nemoguće opisati.

U takvom miljeu odvija se radnja serije Babylon Berlin, jedna od najboljih koje je proizvela evropska kinematografija. Učinite sebi uskugu i pogledajte je, ako to već niste uradili. Nećete se pokajati.

Muzika je važan deo u kreiranju autentične atmosfere Berlina iz dvadesetih, sve u seriji je odrađeno perfektno i uverljivo, a za mene je najveće iznenađenje bila pojava Bryana Ferryja kao jednoga od izvođača u noćnom klubu. Savršena uloga za čoveka rafiniranog ukusa koji je već imao izlete u vode jazza.

Ferry ne bi bio ono što jeste da celu prethodnu priču nije iskoristio. Njegov poslednji album Bitter-Sweet (2018) nije posezanje za prošlošću u nedostatku novih ideja. U suštini, to je prezentacija muzike kakvu on voli i koju je već izvodio, pa je pored nekoliko poznatih pesama iz njegovog solo repertoara i onih što su proslavile Roxy Music i koje su iskorišćene u seriji (“Alphaville“, “Reason or Rhyme“, “Bitter-Sweet“, “Dance Away“, “Chance Meeting“, “Bitters End“) pridodao još neke.

Bryan Ferry - Bitter-Sweet (2018).
Bryan Ferry – Bitter-Sweet (2018). Nekome možda ovakva muzika neće biti po volji. Ali, to je već stvar predrasude i očekivanja. Ako se prepustite kontekstu priče koja je obavijena ovom muzikom, razumećete da se sve savršeno uklapa. I besprekorno je, majstorski, kako to već biva kada ovaj čovek interpretira muziku.

Uz vrhunsku svirku i produkciju kakva se i očekuje, rezultat je više nego dobar; zvuk big bandova i swinga je pažljivo restauriran. U jednom trenutku sam, jeretički, pomislio da bi ovako zvučali Roxy Music da su se pojavili nekoliko decenija ranije. Nerd smile

Za maštovite i perfektno raspisane aranžmane je bio zadužen Ferryjev dugogodišnji prateći klavijaturista Colin Good. Nisu se pravili kompromisi, tako da polovina pesama sasvim drugačije zvuči, neke gotovo da su neprepoznatljive, a neke su snimljene bez vokala. No, na kraju, to ništa ne smeta, jer su kompletan ugođaj i atmosfera pri preslušavanju albuma fantastični.

Baladu “While My Heart Is Still Beating” sam odabrao kao ilustraciju za tekst samo iz razloga što je dobro poznata širokoj publici.

Ljubitelji visoko stilizovane, gotovo savršene rock muzike koju izvode Ferry/Roxy Music će možda biti razočarani ovim izdanjem. Oni drugi, bez predrasuda, upustiće se ležerno na putovanje uz ovaj album. I seriju Babylon Berlin. Filmstrip

1 komentar na temu “Dok mi još kuca srce”

  1. Aman, što ti je sinhronicitet… Već neko vreme, zahvaljujući dojavi meni bliske dežurne filmofilske sekcije iz Berlina, u šteku mi stoji nešto sa čime nisam znao kako da se izborim… Sad ispade zgoda da podmetnem kao komentar, pa se neće izgubiti, a ja neću morati da pakujem prilog 😀

Komentari su onemogućeni.