3 u 1

Kada se jednom navučeš na pevanje Roberta Palmera, nema ti spasa. Uvek mu se ponovo vraćaš.

Muzičke enciklopedije pišu da je Robert Palmer bio veliki pevač izuzetnih glasovnih mogućnosti, jedan od najvećih koji su ponikli u Engleskoj. Žene, pak, tvrde da je bio čovek izuzetnog šarma, lepote i stila. Meni je u svakom pogledu bio uzor u tinejdžerskim godinama i pomno sam pratio njegovu karijeru.

Samo što ni približno nisam u životu dobacio kao on. I don't know smile

Palmer me je osvojio na prvi susret. Neki pametnjaković iz Jugotona je pravio neke trange-frange, pa se u jednom trenutku u njihovim radnjama našao originalni primerak albuma albuma grupe Vinegar Joe. Normalno da sam ga kupio, čim sam na omotu video da ih je čitav buljuk na sceni. I nisam se prevario: bii su sjajna grupa, a Palmer je vokale delio sa Elikie Brooks.

Uprkos tome što je ova grupa okupljala neke od najviđenijih britanskih muzičara, neslavno je propala. Njihovi sasvim dobri albumi nisu privlačili preterano veliku pažnju, jer su mnogo uzbudljiviji bili na koncertima. Prestali su sa radom 1973, a već naredne godine Robert Palmer se upustio u solo karijeru.

Sneakin' Sally Through the Alley (1974)Njegov debitantski album Sneakin’ Sally Through the Alley (1974) prvi put čuo sam kod Žikice. Joj, meraka! Kako je to lepo spakovana ploča na kojoj su vešto pomešani razni muzički žanrovi (jasno, soul i funk su osnova). A šta tek reći o svetskoj muzičkoj eliti koja je bila prisutna na snimanju (članovi grupa Little Feat, The Meters) i koja je davala sve od sebe… Uostalom, verujem da ste već pustili klip.

Neka dobra duša je spakovala u spot tri uvodne pesme za pomenuti album. Prvu je napisao Lowell George, drugu Palmer, a treću legendarni Allen Toussaint… Jasno je da ovde nema zajebancije.

Palmerovih prvih pet solističkih albuma spada u kategoriju onih koji se uvek nanovo pomno preslušavaju. Izbor pesama i vanserijska svirka su postali njegov standard tokom sedamdesetih i to je malo ko mogao da dostigne. Kritičari i ozbiljni slušaoci su bili oduševljeni njegovim dometima, no kod publike nikada nije prolazio preterano dobro. Uvek je bio pri vrhu, ali se nikada nije popeo na njega.

Umro je iznenada u Parizu 2003. godine od srčanog udara. Imao je samo 54 godine.