Alhemija

Sa zrelošću koje donose godine, velike pesme nastaju tako što se o svakodnevnim životima govori na poseban način.

U neka davna vremena alhemija se smatrala kraljevskom veštinom. Nju su praktikovale sve velike civilizacije (Mesopotamija, Kina, Egipat, Persija, Indija…). Alhemičari su pokušavali da otkriju tajnu kamena mudrosti koji bi, šatro, omogućavao da se obični metali pretvore u plemenite. No, to je bila samo varka za naivne – iza hermetičkih tekstova koje su ostavljali za sobom krio se mnogo viši cilj koji bismo mogli da nazovemo duhovnim preobražajem.

Evropa je, po običaju, kaskala stotinama godina za njima. I kada su se Evropljani petljali sa alhemijom, kod njih je prevladao racionalni princip – iz nje su se razvile moderna hemija, metalurgija, medicina i još štošta korisnog, a danas se smatra pseudonaukom.

Kada smo pisali o lažnim medijskim pričama koje su kolale oko prvobitnih punkera, rekli smo da je tu frku iskoristila velika grupa muzičara koji su u tom trenutku vrlo dobro znali da sviraju i artikulišu sopstvene ideje. Od punka su preuzeli energiju i žestinu, a progovorili su jakim autorskim pesmama i inteligentnim stihovima. Tako je nastao New Wave čije perjanice (Elvis Costello, Paul Weller, Graham Parker…) često ovde pominjemo. Napisali su toliko dobrih pesama da bismo o njihovim radovima mogli neprestano da pričamo, ali nećemo. Da slučajno ne kažete da smo dosadni.

Ako bih morao da se odlučim za album koji je na mene ostavio najjači utisak tokom prve polovine godine, izbor je relativno lak: to je Fool (2019) Joea Jacksona, koji opčinjava od prvog slušanja i stalno tera da se ponovno pusti. Ovaj autor, poput gore pomenutih, još uvek je sposoban da, poput alhemičara, proizvede muziku iz poznatih elemenata koja će učiniti da se u vama pojavi onaj osećaj koji ste gotovo zaboravili i za koju odmah možete da konstatujete da je suvo zlato.

Fool (2019)

Joe Jackson – Fool (2019). Ova godina je dobro počela. I evo je skoro na polovini, a ovo  delo je još uvek u konkurenciji za album godine.

Jackson je od početka svoje karijere izabrao da ona ne ide pravolinijski. Iako je mogao da piše komercijalne pesme, uvek je pronalazio načina da slušaoce i fanove šokira dovodeći sopstvenu muziku do ekstrema, ne mareći ni malo za popularnost. Valjda je to posledica široke muzičke erudicije, pa ako ste nespremni, bolje je da vas neko polako uvede u njegov opus. U suprotnom biste se mogli razočarati, jer će vas Jackson lagano provozati kroz sve žive muzičke žanrove XX veka, a da to ne osetite.

Ono što na ovom albumu zapanjuje je činjenica da se sastoji od restlova, nedovršenih, neobjavljenih pesama iz prošlosti koje su godinama/decenijama skupljale prašinu po beležnicama. Ipak, sa zrelošću koje donose godine, Jackson je od tih krokija uspeo da stvori velike pesme koje govore o našim svakodnevnim životima, ali na poseban način.

Alchemy” zatvara album i, praktično, sumira sve ideje koje na njemu su zastupljene.

Red velvet curtains open noiselessly
Lovers and children strain their necks to see
A figure in the dark now almost reveals
A swirl of velvet cloak, now he’s disappeared

Alchemy

Close up on the lips shiny shiny red
Whispering “What was that she said?”
A lightning flash, a sudden silhouette
Who’s there? A friend, a glowing cigarette

Alchemy

Thrill to secrets never told
Taste the bitter turned to sweet
See the dross turned into gold
Hear a B-sharp turned to C

Beautiful dancers fly into the air
Enchanted by a melody that isn’t really there
The savage beast has turned into a man
The curtains close to open on command

Alchemy

Ovoga puta sve se savršeno uklopilo: zvukom album podseća na meni najdražu Jacksonovu ranu fazu, prateća grupa svira promišljeno i kao podmazana, a iz autora progovaraju jake emocije i sakupljena životna mudrost.

Uostalom, i Grba je u svom opširnom tekstu na ovu temu rekao nešto slično, pa ne bi bilo zgoreg da ga ponovo pročitate.

Joe Jackson je, u odnosu na naše velike muzičke heroje, još uvek relativno mlad. Sumnjam da je njegova beležnica sadržavala samo ovih osam pesama koje su završile na albumu Fool.

Jedva čekam nastavak. Sarcastic smile