Duncanovo odrastanje

Paul Simon je autor mnogih velikih pesama. Ova je pomalo zaboravljena.

Posle senzacionalnog uspeha albuma Bridge over Troubled Water (1970) niko nije očekivao da će planetarno popularni duet Simon & Garfunkel prestati sa zajedničkim radom. A upravo to se desilo. Uprkos svemu što su zajednički postigli, imali su potpuno različita viđenja u kom smeru treba da nastave karijeru. Art Garfunkel je u tom trenutku sebe više video kao glumca (igrao je početkom sedamdesetih u dva filma koje je režirao Mike Nichols – jedan od njih je čuveni Kvaka 22), a Paul Simon je nastavio da radi ono što najbolje zna – da piše nove pesme.

Očekivano, obojica su početkom sedamdesetih spremali solističke albume.

Garfunkel je, kao vrstan pevač, odigrao na sigurno. Njegov album Angel Clare (1973) se sastoji od pomno odabranih pesama velikih autora koje su otpevane i odsvirane sa dužnom pažnjom. Simon je, pak, neočekivano počeo da eksperimentiše sa raznim muzičkim stilovima, što će raditi do današnjih dana.

Paul Simon (1972)Album Paul Simon (1972) je remek delo. Okruživši se plejadom najboljih muzičara, Simon je na pravi način uspeo da u svakoj pesmi stvori specifičnu atmosferu, bilo da je žanrovski vezana za folk, jazz, blues, latino muziku ili reggae. Dva singla su postigla veliki uspeh — “Mother and Child Reunion” i “Me and Julio Down by the Schoolyard“. Treći sing, “Duncan“, malo je lošije prošao, ali to uopšte ne znači da je pesma slabija od prethodnih.

Pored obaveznih ljubavnih pesama, problema sa drogama, jedna od glavnih ideja na albumu je proživljavanje adolescencije i suočavanje sa nedoumicama koje to doba nosi. “Duncan” se savršeno uklapa u tu vizuru kroz prilično jednostavne stihove koji demonstriraju zašto je Paul Simon majstor pripovedanja.

Couple in the next room bound to win a prize
They’ve been going at it all night long
Well, I’m tryin’ to get some sleep
But these motel walls are cheap
Lincoln Duncan is my name
And here’s my song, here’s my song

My father was a fisherman
My mama was a fisherman’s friend
And I was born in the boredom and the chowder
So when I reached my prime
I left my home in the Maritimes
Headed down the turnpike for New England, sweet New England

Holes in my confidence
Holes in the knees of my jeans
I was left without a penny in my pocket
Ooh-oowee, I was about as destituted as a kid could be
And I wished I wore a ring so I could hock it
I’d like to hock it

A young girl in a parkin’ lot
Was preaching to a crowd
Singing sacred songs and reading from the Bible
Well, I told her I was lost
And she told all about the Pentecost
And I seen that girl as the road to my survival

I know, I know, I know, I know, I know, I know

Just later on the very same night
When I crept to her tent with a flashlight
And my long years of innocence ended
Well, she took me to the woods
Sayin’ “Here comes something, and it feels so good!”
And just like a dog I was befriended, I was befriended

Oh, oh, what a night
Oh, what a garden of delight
Even now that sweet memory lingers
I was playing my guitar
Lyin’ underneath the stars
Just thankin’ the Lord
For my fingers
For my fingers

I know, I know, I know, I know, I know, I know

Priča se može posmatrati pravolinijski: Duncan je siromašni klinac koji pokušava da pobegne iz zabiti u kojoj živi i pronađe svoj put. Sasvim je normalno da je uplašen, jer ne zna šta ga očekuje. Olakšanje nalazi u trenutku kada sretne devojku koja propoveda na ulici i čini mu se da mu njena priča uliva pravu nadu. Kako i zašto završavaju u krevetu nije sasvim jasno… Tek, Duncan postaje sasvim drugi čovek u trenutku kada izgubi nevinost.

Poslednja strofa je posebno zanimljiva. Duncanove emocije posle prvog seksa su toliko jake da ih ne može iskazati drugačije osim da uzme gitaru u ruke i zasvira. Da li je Duncan, u stvari, sam Simon i da li je to zapravo njegovo stvarno sećanje na trenutak kada je postao muškarac?

To nikada nećemo saznati.