Pronađi srodnu dušu

Savremeni “poslovni modeli” koje primenjuju diskografske kuće često na silu teraju muzičare da snimaju sve i svašta. Nickel Creek su staromodni – objavljuju retko, ali kvalitetne albume.

Evidentno je da bluegrass kao muzički žanr u poslednjih par decenija doživljava renesansu. U više tekstova smo pokušali da vam približimo ovu vrstu muzike koja od izvođaća traži vrhunski majstorluk. Fokus je bio na muzičarima koji za sobom imaju već velike i spektakularne karijere ili virtuozima na instrumentima kojima malo ko sme da izađe na crtu.

Vreme je da se upoznamo sa podmlatkom.

Tokom devedesetih Nickel Creek su izdali dva albuma koji su bili ispunjeni obradama i sa malo sopstvenih pesma. Bio je to standardni bluegrass koji nije privlačio neku veliku pažnju i na njima je evidentno da grupa luta i još nema definisan sopstveni zvuk. Tako je bilo sve do trenutka kada su upoznali Alison Krauss, kraljicu modernog bluegrassa, koju su zamolili da im producira novi album i da im pomogne da pronađu sebe.

Bila je to mudra odluka: rezultat ove saradnje je spektakularan. Nickel Creek su, mešajući tradiciju i pop senzibilitet, otkrili zlatnu žicu koja će im doneti prestižne nominacije i okititi ih nagradom Grammy za Best Contemporary Folk Album 2003. godine.

Verujem da su se u tom trenutku osećali kao da su dobili premiju na lutriji. Money

Velika vrata muzičkog biznisa su se širom otvorila i njihov život više nije bio isti. Nastupali su sa ikonama muzike poput Lylea Lovetta i Dolly Parton, otvarali koncerte za Vincea Gilla i Amy Grant, gostovali na albumu Bele Flecka… I nastavili da se autorski razvijaju i povlače pametne poteze ne dozvoljavajući da im popularnost uništi živote.

Why Should the Fire Die? (2005)Album Why Should the Fire Die? (2005) sadrži i elemente popa i rocka. Privukao je pažnju još šire publike, dospevši u prvih dvadeset na Billboardovoj listi, a prvo mesto na bluegrass listi se podrazumevalo. Potvrdili su da su i komercijalno uspešni. Otuda iznenađuje njihova odluka da posle uspešne promotivne turneje tokom 2006/2007. najave privremeni prekid rada.

Pauza je potrajala nekih sedam godina.

Tokom pauze pevačica/violinistkinja Sara Watkins se udala, rodila sina i snimila dva solistička albuma. Prvi je producirao John Paul Jones (da, baš onaj iz Led Zeppelina), a među gostima su se našli Gillian Welch i David Rawlings. Kasnije je snimila još dva albuma. Otvarala je koncerte za Jacksona Brownea i verujem da se pitala da li je ono što joj se dešava stvarno.

Sarin brat i glavni autor pesama u Nickel Creeku, Sean Watkins se zabavljao za svoju dušu, snimajući sopstvene albume. Treba li da napomenem da su jako dobri? Be right back

Četvrt veka rada grupe Nickel Creek Watkinsovi su obeležili albumom A Doted Line (2014). Album ne donosi ništa novo, ali je na tragu prethodnih, sa karakterističnom melodioznošću i perfektnim višeglasnim pevanjem. Treba ga posmatrati kao dobru podlogu za promotivnu turneju, mada mi se čini da je grupa malo izgubila na poletu.

Somebody More Like You” je pesma sa gorepomenutog albuma “Zašto bi se vatra ugasila?” u kojoj Sean Watkins vešto prepričava priču o prekidu veze. Iako narator misli da je on sam kriv za to, u jednom trenutku pomalo zlobno kaže: “I hope you meet someone your height/so you can see eye to eye/with someone as small as you“. Svaki raskid boli, ali se retko ko usuđuje da to prizna.

Ako je tačna informacija da je Sara krajem 2017. godine ponovo rodila, onda možemo da očekujemo još jednu malo dužu pauzu sve dok dete ne bude stasalo. Utešno je da Watkinsovi uvek rade na novim pesmama i samo je pitanje dana kada će da budu snimljene i objavljene.

Naoružajmo se strpljenjem. Sumnjam da će nas razočarati. Nerd smile