Moskva – Petuški, opet. Svedočenje o zaboravljenim koktelima, propuštenim prilikama i miru u duši

Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži… Sa kultnim delom “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se … Nastavite sa čitanjem… “Moskva – Petuški, opet. Svedočenje o zaboravljenim koktelima, propuštenim prilikama i miru u duši”

Glava 44: Moskva – Petuški. Nepoznat prolaz.

(Isečak) … A kad sam ih ugledao, od svakog straha je snažnije (časna reč, snažnije) bilo zaprepašćenje: oni, sva četvorica, penjali su se bosi, a obuću su držali u rukama – zašto im je to bilo potrebno? Da ne dižu buku u prolazu? Ili da mi se neprimetno prikradu? Ne znam, ali to je bilo … Nastavite sa čitanjem… “Glava 44: Moskva – Petuški. Nepoznat prolaz.”

Glava 43: Petuški. Kremlj. Spomenik Mininu i Požarskom.

(Isečak) … Iskočio sam na trg, popločan mokrom kockom, smirio sam dah i osvrnuo se. “Ne, ovo nisu Petuški!… Ako je On – ako je On zauvek napustio zemlju, ali vidi svakoga od nas, znam da ovamo nije nijednom pogledao… A ako On moju zemlju nije nikada napuštao, ako ju je svu bos prepešačio, u … Nastavite sa čitanjem… “Glava 43: Petuški. Kremlj. Spomenik Mininu i Požarskom.”

Glava 42: Petuški. Sadovoje Koljco.

(Isečak) … Još jednom sam pokucao, malo glasnije nego prvi put. “Zar je tako teško otvoriti vrata čoveku i pustiti ga da se tri minuta ogreje? To ne razumem… Oni, ozbiljni, to ne razumeju, a ja, ništavilo, to nikad neću razumeti… Meni, tekel, fares; to jest, izmeren si na vazi i utvrđeno je da si … Nastavite sa čitanjem… “Glava 42: Petuški. Sadovoje Koljco.”

Glava 41: Petuški. Železnička stanica.

(Isečak) … Možda bih, ipak, otvorio usta? Potražio neku živu dušu i pitao koliko je sati?… Venjička, šta te se tiče koliko je sati? Bolje idi, idi, zakloni se od vetra i lagano idi… Spoznao si nebeski raj, zar bi prošlog petka pitao koliko je sati – a sad nebeskog raja više nema, šta će … Nastavite sa čitanjem… “Glava 41: Petuški. Železnička stanica.”

Glava 40: Petuški – Peron.

(Isečak) … Ponovo sam zaspao. Ponovo je počelo isto, i drhtavica, i vatra, i groznica, a odande, iz daleka, gde je magla, isplovilo je dvoje dugonja sa skulpture Muhine, radnik sa čekićem i seljanka sa srpom i, približivši mi se sasvim, oboje su mi se podsmehnuli. Radnik me je opalio čekićem po glavi, a zatim … Nastavite sa čitanjem… “Glava 40: Petuški – Peron.”

Glava 39: Leonovo – Petuški.

(Nije isečak) Vrata vagona su počela lupati, treskati, sve jače. Zatim je u moj vagon, sa licem modrim od straha, uleteo traktorista Jetjuškin, i proleteo je kroz njega. Desetak sekundi posle njega, istim putem je proletela desetina Erinija i odjurila je za njim. Grmeli su bubnjevi i cimbala… – Kuda? Kuda jurite?… – Šta te … Nastavite sa čitanjem… “Glava 39: Leonovo – Petuški.”

Glava 5: Moskva – Srp i Čekić.

(Isečak) Pa naravno, svi oni smatraju da sam loš čovek. Ujutru zbog mamurluka i ja o sebi imam takvo mišljenje. Ali zar treba verovati mišljenju čoveka koji još nije uspeo da se napije! Ali uveče – kakvi su bezdani u meni! – ako se, razumljivo, preko dana dobro nalijem – kakvi si bezdani uveče u … Nastavite sa čitanjem… “Glava 5: Moskva – Srp i Čekić.”