имена луда

LajaviKrelacпаз, деране, прелазим у скроз лалински, ем ће шефу да се свиди ем да видим јел умем ил нумем. се сећаш кад ти графити нису били у спреју ко данас, него јал ексером јал брисом у малтер ил дрво па све нека ћошкаста слова испададу? а и то се само потписивали, није било тих парола. е онда наиђе неко здраво јако залудан па испише оно “имена луда налазе се свуда”. то сам се чудио, како га не мрзи.… Nastavite sa čitanjem >>

(пред)изборна здесна

како им је добра та фора са предизборном (тишином, је л’?) – ем лелемуди могу да одморе од силних мозгања који нови слоган да опале, ем ми поштени можемо да одморимо од будала са те-ве екрана. додуше има их (будала, је л’?) и ван тог прозора у свет, а и опет нађу се и у предизборној да нам још нешто добаце, а све као поштујући је (предизборну, је л’?). само ем нема довољно контролора (ил’ се беше каже контролера), ем нема довољно муда код контроло/ера, ем и… Nastavite sa čitanjem >>

слабо диваним норвешки

LajaviKrelac

е, деране, са’бих ти реко пар ствари ал’ прво да видимо ово око писања. шо данас пишем ћирилицом? па, за то има седам јаких и ваљаних разлога, као прво они твоји мангупи ми украли латиничну тастатуру, а под два, јер би писано “свако има право да писе како хоце” и под три, такође би писано “писи као сто говорис а цитај како је написано”. а друго, ‘тео сам да почнем ово данашње писаније тако да изокола поменем извесног покретно-телефонског добављача услуга, ал’ кад боље размислим, нисам ја са њима ни у каквој завери ћутања, нисмо се никад договарали да им име не спомињем, дакле тај блентави теленор ме упорно шпанује. нисам добро казо, а? штанцује? штицује? шпикује? а без ш, то како би они казали “није с него с”. е, то, спамује!… Nastavite sa čitanjem >>

b.u.d.a.l.e.

i tako me danas, po ko zna koji put, isekoše. ne mislim pritom na struju, mobilni, kablovsku– redovno ti ja plaćam te namete, ne može se u domaćinstvu bez civilizacijskih tekovina. isekoše me u saobraćaju, što i nije toliko nefrekventna pojava što zna svako ko se lati volana u ovom gradu.

problem je što sam u svemu tome primetio šablon (srpski: templejt, patern) isecanja, vazda su to neke sojke koje divane telefonima dok se vozikaju i pritom mare za ostale učesnike u saobraćaju ko za lanjski sneg. jeste da… Nastavite sa čitanjem >>

lažu bre, ko skotovi

LajaviKrelac i pajz derane ništa ti ja to ne verujem, ni u one gore ni u one dole, ko da tu i ima neke razlike, to je isti dućan samo jedan čuva prednji ulaz a drugi stražnji. ne verujem ni to što pišu, zajebi radnju, bato, pišu zato što dobiju kintu da popune prostor i da raja ima sučim da se razonođava, a ne za to da proveravaju jel sve to baš tako kako su napisali. ajde bre ko bi to sve proveravo, to ti ko ona stevka, samo prenosi sa kolena na drugo koleno i ič se ne sekira ako nešto i upadne između. il prevađaju na ono guglo, i ni ne gledaju jel to ima nekog smisla, samo da nečeg natrpaju da ne zvrji prazno.

to ti ko za onog mučenog gavrila, šo je iz principa gađo u onog kurajbera švapskog… pa ga mi učili iz čitanke kako je ovo ono borac vizijonar i šatigajaznam, i dok dlanom o dlan prođe sto godina on ispo gurav. il ono što kažu da je udar na novinare najgrđi civilski zločin, kad tuđi gađu njiove, a kad oni gađu tuđe onda je to na dobrobit svima. ajde. svašta pišu a ko veruje sam je kriv, jelda. ta ne veruju ni oni sami, nit ih briga.… Nastavite sa čitanjem >>

aplauz

jedini način da se odistinski hvalim kako imam lepe unuke jeste da ih nagovorim da se prošetaju sa mnom. slike su odavno podložne montaži i više mi niko ne veruje kad se hvalim foto-sadržajem mobilnog telefona (slike po novčanicima su demode čak i za nas matore; u stvari i novčanici su demode).

ali još uvek samo najmlađa pristaje da sa dedom prošeta bečićkom plažom i to pod uslovom da je ubedim da ću stvarno da joj kupim onu “prelepu narukvicu od morskih školjki” i sladoled sa pet kugli.… Nastavite sa čitanjem >>

kič kao merilo karaktera

krelac, i to lajavimuči me gorušica.

toliko me muči gorušica da mi dođe da vrištim. ali ne smem da pustim glasa, jer je mnoge oko mene obuzela nekakva moda naopakog razumevanja stvari. meni je to jasno: što je manje razmišljanja, to je više nagona krda da oni koji misle budu proterani, jer njihovo mišljenje kvari spokoj drugima. što ono kažu: kada glavu ne popuniš znanjem, onda prazna mesta budu popunjena taštinom. a to znači da jednom iskazan stav koji nije posledica mišljenja ostaje zanavek, jer tašti ljudi nisu sposobni da priznaju grešku. najgore od svega: tašti ljudi su danas model i ideal deci oko nas. deca veruju baš njima, koji im daju zabavu i preporuku da imaju pravo na svaki stav, ma koliko glup on bio, a ne nama, koji zahtevamo od njih svakodnevni napor kritičkog mišljenja i trening mentalne kondicije koji će ih dovesti dotle da ljude, stvari i pojave umeju da vide pravim očima i nazivaju pravim imenima, stavljajući ih potom na mesto koje zaslužuju.

imam drastičan primer masovne histerije nedostatka zapažanja: znate li ko je andre rieu?… Nastavite sa čitanjem >>

osmi mart, iz nehata

e, derane, kakve smo mi nekad priredbe pravili, to da si video! al’ najbolja mi bila jedna iz nehata što smo složili za osmi mart, beše valjda sedamdestreće. bio sam valjda treći gimnazije, a tu negde je neko od profesora odlazio u penziju, a onda u rasporedu časova urnebes. prvo celu nedelju nemamo njegov čas, a onda i kad su primili neku mladu na to mesto, opet je trajalo dok se složilo. naravno da smo imali malo malo pa prazan čas, hehe, ama su često uspevali da nam uvale i neku zamenu. tako smo te nedelje pred osmi imali već pet časova srpskog, izešga, bilja je kanda imala viška vremena pa evo nje svaki čas kod nas. e kad je trebalo da nam dođe na zamenu u subotu na šesti… jeste išli smo i subotom, to su tek ovi userenjaci posle dobili slobodne subote, e tu je nama pukao film, napišemo na tablu “vidimo se u ponedeljak” i razbežimo se.… Nastavite sa čitanjem >>