‘Odaj ‘vako

„That’s really a strange choice you have there“, reče mi prodavac u Roxy Music Shopu usred Bratislave.
Eh, cela ta nabavka krenula je od starta naopako – od nekih 6 prodavnica ploča u gradu njih tri rade tek od 2 popodne, taman u doba kada je trebalo da sam nekoliko hiljada stopa iznad u vazdušnom prostoru. Od preostale tri, prva ne radi zbog novogodišnjeg popisa. OK, sledeća je 5 minuta peške dalje, ništa strašno… sem što ni ona ne radi iz istog razloga. Do poslednje prodavnice treba mi još desetak minuta, što obično nije komplikacija – no, obično ne kotrljam prepun putni kofer čiji točkići zapinju međ’ kamenim kockama kojima je popločan čitav taj deo grada.

Sve muke nestaju kada ukapiram da prodavnica radi, i da ima izloženih nekih par stotina ploča… što ponovo prelazi u razočarenje nekoliko minuta i nekoliko desetina pregledanih omota kasnije – preko 90% ponude je isključivo heavy metal i ponešto prog rock. Aman! Ipak uspevam da izvučem tri albuma kojima sam se baš obradovao te ih predajem prodavcu koji me začuđeno gleda i izgovara onu rečenicu s početka.… Nastavite sa čitanjem >>

In memoriam: Black 1962 – 2016

Juče nas je dočekala tužna vest da je Colin Vearncombe, poznatiji muzičkoj sceni kao Black, preminuo od posledica saobraćajne nesreće koja se desila u Irskoj pre dve nedelje.

Kada me pitaju zašto volim ploče, jedan od argumenata je upravo taj da ako se oslanjamo na hitove koje nam danas serviraju preko YouTubea i sličnih Internet medija, te ne uspevamo da dođemo u dodir s ostalim dobrim pesmama izvođača. Ploča nas forsira da poslušamo ceo album i tako otkrijemo skrivene dragulje koji se nisu probili do top lista.… Nastavite sa čitanjem >>

Kako zahvaljujući Bouviju znam da nisam isfulao kao roditelj

And these children that you spit on
As they try to change their worlds
Are immune to your consultations
They’re quite aware of what they’re going through
Tata! Ponedeljak ujutru posle nekog provoda, produženo spavanje iz kog me prenu zvonjava mobilnog. Moja petnaestogodišnja ćerka – gledam, 10:05, počeo joj je veliki odmor, nadam se da je sve u redu jer mi obično šalje poruke, pozivi su za nešto hitno ili ako treba neko duže objašnjenje. Tapnem zeleno dugmence na ekranu mobilnog sokoćala i čujem je kako plače. Panika, šta se desilo?!?! Tata, umro je Bouvi!!!

A sve je počelo jednog lepog letnjeg dana pre skoro 5 godina. Vraćali smo se iz vikendice, u kolima se vrteo CD s nekim mojim izborom Bouvijevih pesama… lista je došla do „Changes“, i dok sam uživao u pesmi postao sam svestan još jednog glasića koji se negde otpozadi probija kroz muziku. Digao sam pogled ka retrovizoru i video Teu koja se zanela pevajući – tek posle nekoliko trenutaka primetila je moj široki osmeh i postidela se:

– Cico, otkud ti znaš ovu pesmu?
– Pa eto tata, stalno je puštaš u kolima i svidela mi se.

Sila se probudila, vaistinu probudila…

…ili barem za mene jeste.

Dočekasmo konačno i tu sedmu epizodu. Iščekivanje je bilo veliko, frka oko potencijalnog razočarenja još veća, no to je sad iza nas. Utisci su različiti, te evo i mog – malo upozorenje za one koji još uvek nisu gledali najnovije „Zvezdane ratove“, slede kvarnići (engleski: spoilers). No, prvo malo o muzici, da opravdamo naziv ove dnevne rubrike.… Nastavite sa čitanjem >>