Jubilej automobilske industrije

Maločas sam primio spam sa nekog veb servisa koji drži do sebe, ali ne ume da pruži klijentima način da budu pošteđeni od neželjenih poruka. Kako god, u toj poruci se veli:

Pozivnica za sajam automobila

“U godini kada proslavljamo 125. godina prvog patenta vozila koje pokreće motor sa unutrašnjim sagorevanjem, Beogradski sajam ima čast da Vas pozove na 49. međunarodni Salon automobila u Beogradu.”

Eto neke koristi od neželjenih poruka – nije mi se desilo možda nikad, pa da zabeležim to. Nisam pojma imao da se ove godine obeležava taj jubilej.

Međutim, mene zapravo fascinira činjenica da posle 125 godina i dalje dominira agregat čiji stepen korisnog dejstva ne prelazi 25%. Iskreno, prestao sam da se nadam da ću doživeti kraj automobila sa unutrašnjim sagorevanjem. Naftni lobi je prejak da bi pamet nadvladala. Šteta i žalost. Zamislite, recimo, da je postojao lobi proizvođača bakelita: i dalje bismo koristili samo one dva kilograma teške, crne telefone koje sam sinoć video u 1586. reprizi filma “Otpisani”.

Idete li na sajam automobila? Ja sam bio jednom u životu, pre više od 25 godina, i obećao sam sebi da ga više neću pohoditi osim ako baš bude neophodno… Mada, zapravo ne znam kad bi to bilo.

Mojih 125 — Predgovor

Ovo je projekat u začetku. Zapravo, to što sam ga još ranije započeo čini mogući ključni povod za pokretanje ovog bloga. Možda je tako, možda i nije, to nećemo nikad znati. Takođe, nije jasno koliko će potrajati dok ne dođem do suprotnog kraja dugog konopca na kome sad visim, veoma daleko od vrha, ali dovoljno visoko da bi me pad ozbiljno skršio. Znam samo da do kraja ovog puta ima tačno 125 koraka. Elem, toliko je dug spisak muzičkih albuma koji su u jednom trenutku mog života uticali na mene.

Lakše ću objasniti jednom pričom. Olakšao bih dušu, ako me razumete. Reč je o tome da se zaista zbilo, i to baš meni. Godine su prošle i ponekad me još uvek progoni ono tegobno osećanje…

Stokholm, avgust 1983. godine. Deo sam ekipe koja je provela mesec dana u polarnom krugu, u gradiću Narviku na severu Norveške. Kupio sam gitaru (koju i danas imam) i ne mogu da budem radosniji… Povratak kući podrazumeva tri i po dana puta uz tri presedanja; prvo je baš u Stokholmu. Treba da sačekamo dvanaestak sati do voza za Malme, pa odatle do Berlina… Organizujemo dežurstva za čuvanje torbi na peronu, pa se raštrkasmo gradom. Šetam i ja, u društvu dvojice drugara. Nailazimo na malu prodavnicu na kojoj najpre uočavam natpis na četiri jezika u izlogu: garantuju da u svakom času imaju sve albume Davida Bowiea. Tek onda uočavam da se prodavnica zove Bowie’s. Ulazim čvrsto rešen da kupim jednu ploču; uostalom, za više od jedne i nemam novca, pokazuje se ubrzo…

Nastavite sa čitanjem… “Mojih 125 — Predgovor”

Tilt shift video klip

U prilogu o tilt shift fotografiji, pomenuo sam da sam izgubio URL ka jednom izuzetno zanimljivom video klipu rađenom u toj tehnici. E, pa našao sam ga!

Čeprkajući i dalje na tu temu, ulovio sam i video-instrukciju o postprodukciji tilt shift efekta. Prosto je, a vrlo efektno – verujem da će vam pomoći ako odlučite da se i sami okušate:

Neću više da vas davim: skoknite na youtube, pa unesite pojam “tilt shift” za pretragu. Naići ćete na mnogo primera. Ako učinite to, fer upozorenje: pogledajte ponekad na sat…

60 sekundi u životu…

Projekat o kome nisam znao do večeras, kad je stigao novi prilog na blog koji odnedavno pratim.

Projekat “60 Seconds in the Life of…” je zamišljen kao prosti eksperiment: autor ponekad snima kratke klipove u trajanju od približno 60 sekundi i koji predstavljaju proste studije kretanja. U suštini, to su kadrovi sa nepokretnom kamerom u kojima postoji neko karakteristično kretanje. To je niz veš mašina u pogonu, lift, uključeni taksimetar, pogled na ulicu ili kroz prozor metroa… Jučerašnji klip je igra Sunčevih zrakova kroz prozor nadzemne trase gradskog metroa i predstavlja pravo malecko remek-delo najosnovnije moguće ideje o pokretnim slikama.

Ako baš hoćete: ove video-minijature su svojevrsna renesansa filma kao jezika. Poslednji objavljeni klip je 41. u nizu koji je započeo pre nešto više od pet godina. Na žalost, izgleda da nije sve potaman sa servisom za isporučivanje video materijala (to je Vimeo), pa se na matičnoj strani grupe priloga ne vide valjano svi klipovi. Svejedno: overite ono što je moguće.

Lična beleška: ovo me vraća skoro 35 godina u prošlost, u vreme kad sam bio osmomilimetarski filmadžija u osnovnoj školi. Jednom možda ispričam i tu priču…

(Via)

Tilt shift fotografija

Jeste li čuli za tehniku tilt shift fotografije?

Reč je o fotografijama koje su kadrirane kao total (široki plan), ali tako da simulacijom ograničene dubinske oštrine na određenoj (već udaljenoj) tački posmatrač stekne utisak da gleda u nešto što je veoma blizu, kao da je reč o nekakvoj maketi, diorami, nečemu poput toga. U toku fotografisanja, to se može postići isključivo specijalnim objektivima u kojima se sočiva namerno izvode iz ose centralne simetrije. To su veoma skupe igračke, a to je relativno teška tehnika kadriranja i zbog toga su direktne tilt shift fotografije prilična retkost među profesionalcima. Nešto više o istoriji i tehnici ove vrste fotografisanja potražite na stranici Vikipedije.

Srećom, danas postoji i tehnika postprodukcije koja omogućuje isti efekat. Oprobao sam se u tome – i dobio jako zanimljive rezultate!

Nastavite sa čitanjem… “Tilt shift fotografija”