Nastavite sa čitanjem… “U potrazi za kvadratom (4): Polubalon u boji”
U potrazi za kvadratom (4): Polubalon u boji
Pa dobro, nisam isključiv: hajde da ispitamo prisustvo boja. I to svih odjednom.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Pa dobro, nisam isključiv: hajde da ispitamo prisustvo boja. I to svih odjednom.
Naravno, Arača. Zahvalna tema, zahvalna i obrada, ali nezahvalan format.
Ni ova nije ona prava, ali morao sam da izađem na crtu onima koji misle da baš ovakve fotografije treba kačiti po zidovima.
Još jedna iz aprila 2012, fotka sa prve predvečernje sesije u ataru otkad imam DSLR.
Nastavite sa čitanjem… “U potrazi za kvadratom (2): Odjahao u suton”
Znam da ja da to nije ta fotka, ali od nečeg moram da krenem. Osim toga, verovali vi meni ili ne, ja se tačno sećam o čemu sam razmišljao dok sam ovo slikao.
Ne bih znao odakle da počnem, pa se neću ni truditi da vam objašnjavam sve. Prosto, razumite da živim u zemlji u kojoj nije čudno raditi normalne stvari u nenormalno vreme, sa svega 25-30 godina kašnjenja.
Da, znam: iznenađeni ste što uopšte vidite neki novi sadržaj na Suštini pasijansa. Prepustili smo blog zubu vremena, sve pokušavajući da prepoznamo postoji li valjano opravdanje da ga održimo u životu. I da ne poverujete, takve razloge uvek bez problema nađemo. Ćeraćemo se još, što bi ono rekli stari Etrurci.
A šta to bi do sada? Ne mogu da pričam u ime svojih dragih prijatelja i saradnika, čestitih samuraja Skoja. Moje poverenje u svakog od njih nije ni za mrvicu manje nego u času kada sam ih pozvao ovamo. Isto tako, njihovi razlozi za tišinu… Pardon – njihovi razlozi za ćutnju jednako su snažni i ja to uvažavam u potpunosti. Zato mogu da pričam samo u svoje ime.
Kada bih vam pričao sve od početka, trajalo bi predugo, teksta bi bilo više nego što biste hteli da pročitate (već ga ima), a ne bih postigao ništa. Umesto toga, uposliću Suštinu pasijansa kao sredstvo koje će mi pomoći da rešim jedan ozbiljan rebus. Počeću jednom fotografijom, načinjenom veče uoči ovog objavljivanja:
Ovo što vidite na slici je enterijer kuće koju smo Jasna i ja nazvali Albertina.
стари проблем код фоткања месечине – како да не личи на дневни снимак
Не, нећу о томе како Бреговић бира пјеваче (ко исправно отпева „мјесееец“), мада ту сцену често спомињем док ово гледам. А гледам га неколико пута годишње, о пуном месецу, и отприлике толико пута и планирам да ово снимим. Е, нећу више. Да планирам. Јер, најзад сам урадио.
Шта овде има? Па, грана од трешње, сенка од телефонског кабла (оштра), сенка од ораха преко пута, нешто паучине, мртвих пиксела и прашина из разних епоха, од 1992. наовамо. Јер, док сам ово снимао, схватио сам да овај прозор ама баш никад није пран, откад је уграђен.
има јошJedan od najpotcenjenijih albuma svih vremena je, posle dugačke pauze, ponovo dostupan u prodavnicama. Kada ga budete preslušali, zaigraće vam srce, kao što se to desilo i meni pre nekih 45 godina.
Krajem sedamdesetih prošlog veka nabavka novog muzičkog materijala je postala bitno lakša u odnosu na prethodne godine. Para je bilo dovoljno i devizne uplate u bankama su funkcionisale bez problema. Kako su mi strane novine dolazile poštom svake druge nedelje mogli smo da pratimo muzička zbivanja istovremeno kao i naši vršnjaci širom sveta. Ja sam imao još jednu pogodnost – Ćale je nekoliko puta godišnje službeno putovao u evropske zemlje, a to je podrazumevalo i ceduljicu na kojoj su bila napisana pažljivo odabrana imena novih albuma na koje sam bacio oko. Pa šta od njih pronađe u pauzi između obaveza.
Nikada se nije vratio praznih ruku.
Кад сам оно рекао да се из оне једне песме намножило наследника, имао сам пре свега у виду Тешку индустрију, али за њу бих морао мало да размислим шта да мислим, о том потом.
О овима знам још мање, ал’ ова ствар ми је занавек на плеј листи.
Већ у прва три коментара испод песме има више о групи него што сам досад знао. И како се зове певач, и да је после отишао у, гле, баш Тешку индустрију, да замени Вајту кад је овај кренуо соло.
И то је све.
има још