Poziv za bicikliranjem iz naslova pretvorio se u čudesnu muzičku avanturu kojoj se ne nazire kraj. Nastavite sa čitanjem >>
Zajašite moju biciklu
Poziv za bicikliranjem iz naslova pretvorio se u čudesnu muzičku avanturu kojoj se ne nazire kraj.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Poziv za bicikliranjem iz naslova pretvorio se u čudesnu muzičku avanturu kojoj se ne nazire kraj.
Poziv za bicikliranjem iz naslova pretvorio se u čudesnu muzičku avanturu kojoj se ne nazire kraj. Nastavite sa čitanjem >>
Не знам тачно ни како се та зграда званично зове, знам само да је одувек припадала железници, да је у њој била нека њихова дирекција и да никад нисам видео да у њу неко улази. Осим у авлију, где је била кафана “Моравац” код Геџе (ако добро памтим), где смо заглавили ујутро после матурског бала…
Сад се указала прилика да је сфоткам страга у целини. Сад или никад, јер је уклоњено оно што ју је заклањало, па док се не изгради ново… сад или никад, ови већ дижу оплату за приземље.
Лепо изгледа одавде. А сад ко зна какву ће ругобу од стакларе да натркече овде уз магистралу…
Камене плоче којим је обложена фасада се још увек солидно држе, понека је напукла, једна је замењена бетоном, али у целини и даље дају онај шмек какав је зграда увек имала. Чак и та фасада у као белој и као ружичастој никад није обнављана, никад нисам ту видео скеле, ал’ једнако стоји.… Nastavite sa čitanjem >>
Audaces fortuna iuvat, kaže latinska krilatica: hrabre sreća prati.
Evo jednog odličnog primera.
Setićete se, nadam se, priče o Snežani Radojičić, cikloputnice na putu oko sveta koji traje već četiri godine. O njoj smo pisali već dvaput na Suštini pasijansa (ovde i ovde), a nisam baš siguran zašto to nije češće. Jer Snežanini putopisi imaju snagu avanturističkog filma, pri čemu to nije nikakav film, već realan život nekog ko je odlučio da mu planeta Zemlja bude jedino precizno odredište.
Te avanture možete pratiti na Snežaninom blogu, gde piše povremeno, kao i na fejZbuku, gde iz dana u dan saznajemo detalje avanture koja traje.
U času kada pišem ove redove, Snežana boravi u Džakarti, u Indoneziji. Ona tom ostrvskom zemljom putuje već sedam meseci (sa malim izletom u Istočni Timor – em dodatna avantura, em dobar manevar zbog birokratije viznog režima), a ovih dana je upravo dobila vizu za Maleziju, u čijem kontinentalnom delu je već bila. Ovog puta, uskoro kreće na ostrvo Borneo, gde će zakačiti i Bruneje!
No, moram da vam kratko prepričam kako hrabre sreća prati, a ravnoteža se uspostavlja preko svake nade, na primeru onog što je Snežana doživela tokom nekoliko poslednjih dana.… Nastavite sa čitanjem >>
Vožnja bicikla: pomalo zaboravljena delatnost. Sasvim zaboravljena umetnost. Potpuno zaboravljeno uživanje.… Nastavite sa čitanjem >>
Postoje ljudi kojima je toliko dosadno da postaju ovisni o smišljanju gluposti – nije važno to što je glupo, već to što je originalno, pa zato prolazi – i onda se još ponose svojim smelim ili zabavnim dostignućem. Nije to ništa novo, viđali ste takve primere mnogo puta, čak i uživo, i sigurni smo da biste mogli da navedete neki primer takve prakse.
No, desilo se nešto novo: jedan čovek je toliko zabrazdio u sopstvenu glupost da je uspeo da preoblikuje sopstveni mozak tako da ga sluša samo kad pravi glupost. Nažalost, ostao mu je trag suvisle pameti, pa je uspeo da prepozna šta je uradio i sad mu je život postao agonija. Evo o čemu je reč.… Nastavite sa čitanjem >>