Muke po identitetu

Sike je moj rođak koji je pre pola života, zahvaljujući jednom vanrednom talentu kojim je raspolagao i dobro ga koristio, otišao u svet trbuhom za kruhom. Danas živi taman dovoljno daleko da bi se to moglo nazvati drugom planetom, a opet dovoljno blizu da kad mu padne klapna, samo sedne u kola i sjuri se u rodni kraj; to je formula na kojoj mu malčice čak i zavidim. Iz nekih samo njemu znanih razloga, Sike veruje u moj muzički ukus i ponekad me pita za mišljenje o nekome ili nečemu. Znajući da se on tim pitanjima ne razbacuje, a da moj stav ima uticaj na njegovo mišljenje, potrudim se da ne zloupotrebim to poverenje i pružim mu iskren i temeljit odgovor.

Jutros me na fejZbuku dočekala poruka od Siketa: “Ajde molim te, reci mi tvoje mišljenje o grupi Greta Van Fleet, ali onako kao što ti znaš, klinci su.”

Teško žabu u vodu naterati.



Auh, brate.… Nastavite sa čitanjem >>

Telegraph Road

U vreme buke koju su proizvodili punk i uglađenije varijante muzike u vidu New Wavea, Dire Straits su ponudili publici nešto treće. Iako gitaristički heroji u tom času ni malo nisu bili u modi, zahvaljujući veštim prstima Marka Knopflera i trenutnom globalnom uspehu pesme “Sultans of Swing“, postalo je očigledno da ne živimo u “crno-bijelom svijetu”. I, iako u suštini nisu izmislili ništa novo i epohalno, Knopfler i momci su se, odjednom, za veoma kratko vreme suočili sa neočekivanim, ogromnim uspehom, sa kojim je bilo potrebno nositi se.

Za utehu, albumi su im se prodavali kao alva.… Nastavite sa čitanjem >>