Iz jednog balona u drugi, tamo gore…

Ponedeljak, pravi dan da overimo neke nove ludake u oblasti ekstremnih sportova, kaskaderskih akrobacija i ostalih blesavih i neobičnih pokušaja koje nisu za svakoga, a koje neka luda glava može da smisli. Ovog puta, pratimo pokušaj prelaska između dva balona pogonjena toplim vazduhom, na visini od koje zastaje knedla…

Nikad ne reci nikad, kaže filmska poslovica. Uvek može i ponovo, kažu ovi ludaci. Šta god mi dopisali, neće biti legitimno, pa zato mašemo i otpozdravljamo ovim hrabrim zamlatama.… Nastavite sa čitanjem >>

Skladište (puno) grafita

Pre svega, fer upozorenje: ovo je jedan od onih video-radova čiji autori su mislili da idealni slušalac ne sam oda je glup, nego je i gluv, pa mu treba servirati agresivne glasne, besmislene zvuke koje neki eufemistički nazivaju muzikom. Utišajte zvuk. Upozoreni ste.
Elem, dadoše grupici ludaka otvoren račun za boje i veliki prostor da slikaju po zidovima do mile volje. Toliko su poludeli da su beke zidove omolovali dvaput. Paj’ sad.

Ko je ukapirao, a ko nije: ovo jeste reklama. Više o firmi koja pravi ove boje u sprejevima naći ćete ovde

Samo na sekund

“Znate li šta mi najviše nedostaje?”, pitala je Katy, koja se već dve godine bori protiv najopakije bolesti. “Osećaj bezbrižnosti”, reče.

Dvadeset pacijenata obolelih od raka pozvano je u foto-studio. Zamoljeni su da žmure dok traje šminkanje. Postavljeni su pred poluprozirno ogledalo, a sa druge strane je čekao fotograf spreman da snimi trenutak kada ti ljudi najzad ugledaju sebe u ogledalu.

Fotografija može da bude važna. Najvažnija fotografija je ona koja ima misiju. I misija ima raznih. Najveće poštovanje zaslužuju one koje su zasnovane na ideji poboljšavanja života čoveka. Pa makar samo i na sekund.

Pokloniti jedan sekund bezbrižnosti… Nastavite sa čitanjem >>

Važno da je skupo: prilog za anatomiju kiča

Kič je moja omiljena poluistina, jer je jedina koju mogu brzo da prepoznam. Beše pretekla, međutim, još poneka dilema o kiču…
Ne može svaka mazarija da bude kič. Važno je da u rad bude uloženo mnogo besmislenog i skupog rada. Gobleni su najbolji mogući primer.U grupi oldwave, nedavno se dokačismo one kategorije muzičara koji čine zlo muzici tako što rasipaju svoje tehničko majstorstvo na potpuno promašene forme. Počelo je ovim primerom°, drugar se prisetio ovog komada od istog čoveka°, nakon čega sam ja, kroz nekoliko krugova u uzgrednoj raspravi sa ljudima koji celog života slušaju dobru muziku, došao do zaključka da je reč o jadniku koji je zalutao u muziku i da tu o virtuoznosti, mimo tehničke veštine, nema ama ni koliko crno ispod nokta.

(° Ne, nema priloga u obliku video-klipa. Ne pada mi na pamet da ga stavljam na Suštinu pasijansa. Link je dovoljan, kliknite na svoju odgovornost.)

Uto se u raspravi prisetismo brojnih primera drugorazrednih, neharizmatičnih muzičara koji su svoje karijere zasnovali na neznanju i ispraznom muzičkom ukusu većinske publike, kojoj povlađuju tako što joj serviraju rog za sveću posredstvom pompezne, preskupe scenske produkcije protiv koje ta publika ne želi da ulaže ni tračak racionalnog razmišljanja, jer “tako je jebeno teško razmišljati o svemu, pa zašto bismo razmišljali o ovome, kad je to tako lepo i blistavo”.

Što je, ujedno, jedna od školskih definicija kiča.… Nastavite sa čitanjem >>

Sve je zanimljivije kad je usporeno…

Hm… Da proverimo.

Izgleda da je lik u pravu.

Jedino, nikako ne mogu da ukapiram: zašto, ali ZAŠTO moraju da povezuju te video zapise sa tako agresivnom, nimalo prikladnom muzikom? Je li to neki šablon? Pravilo? Fetiš? Kao, ako je muzika tako glasna i agresivno intonirana, onda je ukupan utisak bolji? Not… Nastavite sa čitanjem >>