Poslednje slovo, pa odoh

I’m closing the book on the pages and the text
And I don’t really care what happens next
I’m just going
I’m going
I’m gone
Potkraj svoje autobiografske ispovesti My Cross to Bear (2012), Greg Allman proklinje dan kad je prvi put ušao u jedan ćumez za tetovažu u San Francisku, potkraj šezdesetih. Bile su to “romantične” godine, kada se o sterilizaciji igala nije vodilo računa. “Mislio sam da sam odrastao”, veli Gregg, “kakvo sranje…” Tu epizodu vam ne bih prepričavao u detalje, jer možda među čitaocima ima gadljivih; pročitaćete to u ovoj knjizi, koju vam toplo preporučujem. Uglavnom, Gregg je manje-više siguran da je to bio dan kada je zaradio hepatitis C, stravičnu boljku sa kojom se preganjao dobar deo svog života, a koja je predugo tiho tinjala i rasturala ga. Razni simptomi su pripisivani cirozi, a pijanstva su ponekad znala da traju mesecima bez prekida.

Cena koju je veliki muzičar na kraju platio bila je ultimativna. No, ako je za utehu, otišao je u stilu velikog frajera, već pomirenog sa Onim Gore i izazivajući sudbinu ulaskom u studio.… Nastavite sa čitanjem >>

Nastanak prve pesme se uvek pamti

Upravo čitam knjigu My Cross to Bear, autobiografsku ispovest Gregga Allmana koja je objavljena 2012. godine. Moram priznati, posle oko lakta širokog sadržaja među trofejima iz oblasti rock’n’roll publicistike, ovo je možda najzanimljivija knjiga do sada (doduše, mrtva trka sa biografijom Warrena Zevona). I šta da vam kažem: uvodni pasus knjige opisuje iskustvo kliničke smrti koje je Gregg imao septembra 2011, upravo neposredno pre nego što će ispričati svoju životnu priču novinaru i rock kritičaru Alanu Lightu.

Jedini problem koji imam, a to mi se često dešava sa ovakvim štivima: ne mogu da ispustim knjigu iz ruku, odričem se spavanja i na kraju završim rastrojen u časovima kad moram da zarađujem hleb svoj nasušni.

Ali ne marim.… Nastavite sa čitanjem >>

Snovi koji se neće ostvariti

Iako u svojoj zaostavštini imaju nekoliko hitova, Molly Hatchet u svojoj višedecenijskoj karijeri nisu postigli uspeh kakav su imali Allman Brothers Band ili Lynyrd Skynyrd. Razlozi zašto je to tako nikada mi nisu bili jasni jer je “južnjački rock” žanr koji je uvek aktuelan zato što ga sviraju vrlo kompetentni muzičari, pa savršeno funkcioniše na koncertima.

Valjda je za veliki uspeh potrebno i malo sreće.… Nastavite sa čitanjem >>