Neil deGrasse Tyson: Zablude svemirskih zaljubljenika

Svidelo se vama ili ne, rat (hladan ili topao) je najmoćnije oruđe finansiranja u javnom arsenalu. Kada zemlja finansira rat, novac teče kao poplava.
Ljudska domišljatost retko ne uspeva da unapredi plodove ljudskih pronalazaka. Šta god da je zasenilo sve pri svom pojavljivanju je, skoro izvesno, bilo nadmašeno i jednog dana izgledalo čudno.

Godine 2000. pne par skija napravljenih od polirane životinjske kosti i uzanih kožnih kaiša bile su transportni napredak. Galilejev teleskop-osmica iz 1610. godine bio je nenadmašno oruđe detekcije, sposoban da venecijanskim senatorima pruži pogled na neprijateljske brodove pre nego što bi ušli u zaliv. Benz Patent Motorwagen jedne konjske snage iz 1887. godine bio je prvi komercijalni automobil pokretan motorom sa unutrašnjim sagorevanjem. ENIAC iz 1946. godine, veličine izložbenog prostora, težak trideset tona, sa svojih 18 hiljada vakuumskih cevi i šest hiljada ručnih prekidača, poveo je elektronsko računanje. Danas možete da klizite putevima na rolerima, divite se slikama udaljenih galaksija koje vam donosi svemirski teleskop Habl, krstarite autoputevima u automobilima sa 600 konjskih snaga i u kafić ponesete svoj laptop mase tri funte.

Prvi automobil

Neil deGrasse Tyson: Opseg neznanja

Ne smatram da sam obavezan da verujem da je isti Bog koji nas je obdario čulima, razumom i pameću imao nameru da zaboravimo njihovo korišćenje.
Pišući tokom minulih vekova, mnogi su se naučnici osećali primoranim na poetski uzlet povodom kosmičkih misterija i božje rukotvorine. Moguće je da se ovome ne bi trebalo čuditi: mnogi naučnici tada, kao i mnogi naučnici sada, određuju sebe kao duhovno pobožne.

Ali pažljivo čitanje starijih tekstova, pogotovo onih koji se bave samim kosmosom, pokazuje da autori prizivaju božansko tek kada dosegnu granice sopstvenog razumevanja. Oni se obraćaju višoj sili tek kada se zagledaju u okean svog ličnog neznanja. Oni zazivaju Boga tek sa usamljene i nesigurne ivice nepojmljivog. Sa druge strane, tamo gde osećaju pouzdanost svojih objašnjenja, Bog jedva da biva spomenut.

Počnimo sa vrha. Isak Njutn je bio jedan od najvećih umova koje je svet do sada video. Njegovi zakoni kretanja i njegov univerzalni zakon gravitacije, osmišljen sredinom sedamnaestog veka, objašnjava kosmičke pojave koje su filozofima izmicale milenijumima. Kroz ove zakone, moguće je razumeti gravitaciono privlačenje tela u sistemu, a time i razumeti orbite.

Stabilna matematička komplikacija: Sunčev sistem

Neil deGrasse Tyson: Kosmička perspektiva

Završeno je emitovanje serije Kosmos: Prostorvremenska odiseja.
Završeno je monumentalnim zaključkom: da je Zemlja samo trunka; da smo svi mi i sve što nas okružuje prah, jad i beda; da su naša sebična činjenja u punoj meri ništavna. Ali takođe i da  posedujemo jednu alatku, naučni metod, kojom smo sve ovo shvatili. A pre svega da  naučni metod moramo da koristimo i da plodovi njegovog korišćenja treba da učine ne da postanemo očajni, već da živimo istinu i uživamo u njenim posledicama.

No, ako je seriji kraj, ne znači da našem druženju sa sjajnim Nilom deGras Tajsonom moramo okrenuti leđa. Naprotiv: namera nam je da svake nedelje u 20:00, pa dokle izdržimo, podelimo sa vama jedan naučnopopularni tekst direktno iz pera strašnog Nila. Danas je predpremijera, esej o mogućnostima koje pred nas otvara istinsko razumevanje stvarne veličine svemira i našeg mesta u njemu.

Veličina jedne naseljene planete u odnosu na njenu lokalnu zvezdu prosečne, M veličine