Šta bi Mocart na sve ovo rekao

Prog rock vikend na Suštini pasijansa… Šta ćete: ništa nije savršeno.
Osim možda muzike o kojoj pišemo.
Krajem šezdesetih je došlo do prelomne tačke u razvoju popularne muzike. Ideja bunta je izgubila svoj prvobitni zamah (i nije se vratila čestito do pojave punka), Amerika je porodila country-rock, Engleska je potrošila british invasion municiju i došlo je vreme za nešto novo, a Evropa je iščekivala šta će novo da se desi.

I upravo je Evropa, tačnije evropska muzička tradicija, dala rock muzici nešto što niko nije mogao da očekuje: progresivni rock. Beše to muzika zasnovana na ozbiljnom, relevantnom sviranju instrumenata koji su već obeležili rock’n’roll i rhythm’n’blues, kao i složenim aranžmanima koji liče na barokne strukture. Rodile su se grupe kao što su Moody Blues, Nice, Procol Harum, King Crimson, Curved Air, Caravan, Genesis, Yes, Van Der Graaf Generator, Pink Floyd…

Na pragu sedamdesetih, obilje prog rock sadržaja je postalo parafraza za ulazak društva u doba izobilja. U jednom času je izgledalo kao da na svakom koraku možete naleteti na grupu mladih ljudi koji u glavama imaju odlične ideje a u prstima besprekornu tehniku sviranja. Poput ove ekipe.

Ko će sve da ih pohvata. A skoro svi su vredni pažnje…… Nastavite sa čitanjem >>

Jednog plavog jutra

Pominjao sam već više puta kako mi je trebalo mnogo godina da dosegnem – najpre saznanjem o postojanju, a potom i apsolvirajući materijale – manje-više svu muziku do koje mi je naročito stalo. Odrastao sam u ne baš savršenim uslovima za taj posao: nisam imao uzore koji bi mi skrenuli pažnju na prave vrednosti, pa sam se uhvatio samo najvećih imena za koja znaju svi i onih koje sam mogao da dosegnem na preporuku malobrojnih. Ono što se zaista moglo saznati puštalo se na Studiju B kod Slobe Konjovića i na Beogradu 202. Ali, avaj: uslove za slušanje tada mršavih FM talasa nisam imao, a na srednjim talasima nisam dosezao te radio-stanice. Dvaput godišnje, kad bih otišao u posetu rođacima u Zemun, vratio bih se sa po dve-tri audio kasete sa muzikom koju bih ulovio slušajući radio i to bi mi bila jedina referenca.

Lakše promašiti nego uhvatiti.

Mnogobrojne rupe u poznavanju muzike sam zakrpio mnogo kasnije. Krpim ih i dalje, mada ih nije mnogo ostalo.… Nastavite sa čitanjem >>

Snežna guska

Muzičari često nalaze inspiraciju za svoje pesme na čudnim mestima. U vreme pojavljivanja albuma The Snow Goose (1975) po novinama se pričalo o da ideja na kojoj je zasnovan potiče iz poznate istoimene priče koja je popularna kod anglosaksonaca. Sve je to lepo, pomislio sam, samo što ja pojma nemam o čemu govori.

Album je instrumentalan, pa je moja nedoumica oko inspiracije ostala nerazjašnjena sve dok nisam seo da napišem ovaj tekst.



I počeo da slažem mozaik.… Nastavite sa čitanjem >>

Raviole

Negde u vreme kada se Led Zeppelin spremao da poleti, pojavila se i grupa neobičnog imena – Audience (publika). Tadašnje novine su ih svrstavale u art rock, a kritičari su ih hvalili na sva usta. Šta to vredi kada se do inostranih ploča dolazilo sa zakašnjenjem, a nije bilo dovoljno love ni za kupovinu Zeppelina.

Morali su da pričekaju neko drugo vreme.… Nastavite sa čitanjem >>