Beśede o Lelejskoj gori (I)

Povodom stogodišnjice rođenja Mihaila Lalića na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju predavanje “Beśede o Lelejskoj gori” održao je dr Vukota Babović. Prenosimo ga u dva dela.
Izjava o čestitosti

Ove zabilješke su nastale kao potreba da iznesem svoja čitalačka uvjerenja o Mihailu Laliću, crnogorskom piscu. Prvi sud koji mi je odavno u pameti glasio je: evo čestitog siročeta iz Trepče koje je obogatilo našu kulturu – pa neka tako i ostane. Pročitao sam njegove romane, a još jednom Lelejsku goru i svjedočim o piščevoj nadarenosti, modernosti, pismenosti i obrazovanju. Skromnost ovog svjedočenja, a ona postoji kao izraz poštovanja piščevog lika, ne može osporiti ove epitete, možda može dijelom zamagliti njihova stvarna protezanja.

Crna Gora

aplauz

jedini način da se odistinski hvalim kako imam lepe unuke jeste da ih nagovorim da se prošetaju sa mnom. slike su odavno podložne montaži i više mi niko ne veruje kad se hvalim foto-sadržajem mobilnog telefona (slike po novčanicima su demode čak i za nas matore; u stvari i novčanici su demode).

ali još uvek samo najmlađa pristaje da sa dedom prošeta bečićkom plažom i to pod uslovom da je ubedim da ću stvarno da joj kupim onu “prelepu narukvicu od morskih školjki” i sladoled sa pet kugli.… Nastavite sa čitanjem >>

Američka nindža

Pesme za decu su jednostavne, pevljive, laganog rečnika i pamtljivog stiha. Ali idealno bi bilo da ima reč ili dve koje bi deteta naeralo da se zapita “šta ovo znači”…
Troslovni je, kao i skoro svaki student, kuburio s parama. A rođendan bratancu se približavao. Prošle godine, kada je imao solidnu, a za poreske organe nevidljivu (pssst!) zaradu, stvar je bila jednostavna. Odveo je bratanca u prodavnicu igračaka i pustio ga da bira. Zbog dečije neodlučnosti, a i želje da ne izigrava roditelja, poklon se sveo na dva poklona. Hm, da li da pred dete izađe sa izjavom “prošle godine si dobio poklon za ovaj rođendan!”?

(Pre nego što nastavimo priču o rođendanskim mukama Troslovnog i to za rođendan koji nije njegov, predlažem da se roditelji muške dece u predpubertetskom dobu prisete pesme.)… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 23. mart

Ode mart, majkumu! A, ne. On još nije
koja je kraća? sad ne znam da l' je deset sati il' je krajnje vreme... :\U jednom od krajeva Srbije postoji izraz za devojku koja se udala, a da nije zatrudnela – udala se na prazan stomak. Naravno, većina nas prazan stomak vezuje za prazan tanjir i/ili prazan džep. Ne treba previše pameti da se zaključi ko će posle poslednjih najsvežijih izbora ostati praznog stomaka. A razmišljanja da li ćemo se tako praznostomačni pre udati na zapadu ili na (severo)istoku su suviše utopijska. Ako nas iko bude uzeo, ulogu udavače sigurno nećemo igrati; u najbolju ruku će nas tretirati kao siroče.

Ima i gorih stvari od sažaljenja. Samosažanjenje, na primer. Ta osećanja ostavljamo malodušnima, a nama hrabrima tugu rasterujemo rasplamsavamo rasterujemo današnjim Utovarom. Winking smile

Utovar nedeljom, 16. mart

Ko kaže da naši mediji ne podržavaju književnost. Pa masa njih nas obasipa bajkama!
dokle će dobaciti koja stranka?Čak i ako niste redovan posetilac Suštine pasijansa, znate već koliko se trzamo na izbore koji su u toku. Ono jes’ da na izbore nismo imuni, jer su sastavni deo života, pa na redovnim redakcijskim kolegijumima biramo Nastasju, Ursulu, Šeron, Noru,…

A koja će stranka dobaciti do cenzusa, koja i koliko preko cenzusa, odavno nas ne interesuje. Možda interesuje njih, ali teško da i same mogu mnogo uticati na konačan “raspored dužnosti” u narednoj Vladi. Ipak se o tome odlučuje na nekim višim mestima.… Nastavite sa čitanjem >>

Horoskop Diotalevi-SP za dan pre dana posle

 
Prilegneš posle popodnevnog ručka. Da odmoriš, jakako. Umori se čovek od tolike ‘rane. Al’ neko ostavio daljinski na kauču u dnevnoj sobi i taman kad si se zavalio nesvesno si pretisnuo dugme i upalio TV. “… ovani gledaoci, sada o predizbornoj kampanji. Drug gospodin je izjavio…”. Otkud sad novi izbori? Zar je već prošlo četiri godine od prethodnih? Uuuu, ala vreme leti.
Za sve koji nisu u toku, pustili smo mačku iz džaka, decu preko ulice, i goluba iz… donjeg dela leđa. Sve je to prouzrokovalo da nastane novi horoskop po metodi Diotalevi-SP specijalno da vam pomogne da odlučite gde ćete i šta ćete 16. marta, dana sa velikim slovom d, Dana koji je samo osam dana “svežiji” od Dana žena, Dana koji je nedelju dana (i 23 godine) “pomeren” u odnosu na čuveni datum, Dana koji je samo šest dana “okasnio” u odnosu na još čuveniji datum, Dana koji ima svoju fotografiju, Dana do kojeg mnogi recikliraju svoja obećanja, Dana posle kojeg će svi zaboraviti sve. Do sledećeg Dana.

Ne umem da objasnim

Koliko puta dnevno kažete “Ne mogu to da objasnim”, “Ne umem da objasnim”? Bez brige, što pre priznate sebi da nešto ne znate, ili ne umete, već ste bliži rešenju i novom saznanju. Ovo “numemdobjasnim” je i naslov jedne moćne ljubavne rok pesme iz pera i žica Pita Tauzenda (Pete Towshend) kada je imao nepunih 19 godina.
I_Can't_Explain “I Can’t Explain” je pesma koju je snimio engleski sastav The Who i objavio kao prvi singl benda pod tim imenom (grupa se pre toga zvala The High Numbers); prvo na američkom tržištu, decembra 1964. godine, potom i na britanskom u januaru 1965. godine.  Pesma je odavno nadživela sumnje i polemike u vezi sa uticajima grupe The Kinks na Pita Tauzenda i redovno se izvodi na koncertima, neretko kao prva numera. Osim toga, uticala je i na druge muzičare, pa da čujemo i vidimo…

Idemo redom, na ovom snimku Rodžer Daltri još uvek ima bubuljice, ali obratite pažnju na rano preminulog bubnjara Kita Muna.… Nastavite sa čitanjem >>

Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.
Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.… Nastavite sa čitanjem >>