Doviđenja Sent Luisu. Zbogom mediokritetima.

Kako to obično biva, drugi album grupe je onaj na kojem se lome koplja. Tek tada svi odlučuju da li je bend ono pravo ili je bio samo one trick pony, da li će pažnja publike i kritike ostati održana ili se potrošila prvim ushićenjem, da li im se smeši ikakva perspektiva ili je vreme da potraže šansu u nekoj drugoj delatnosti osim muzike.

Perverzni kakvi su bili celog svog veka, Steely Dan su taj trenutak ostvarili na trećem, a ne na drugom albumu.

I to suptilno zajebavajući svakog ko im se našao na putu.… Nastavite sa čitanjem >>

Prljava rabota dosadne muške grupe

Times are hard
You’re afraid to pay the fee
So you find yourself somebody
Who can do the job for free
Pre neki dan, prilazi mi Jasna, smejući se, pa mi veli: “Možda sam pronašla optimalnu definiciju za grupu Steely Dan.” Ispostavilo se da je u nekom filmu, seriji ili gde već uhvatila scenu u kojoj neke ženetine raspravljaju o smislu života, svemiru i svemu ostalom, pa je neka od njih pomenula Steely Dan. Većina sagovornica u razgovoru se zapitala o čemu je reč, da bi jedna od njih pobedonosno utvrdila:

– Znam! To je ona dosadna muška grupa!

Sad, prepirao bih se ja kad bih znao da bi to bilo gde odvelo. Uostalom, ne bi Jasna čačkala moju privrženost toj grupi da nije znala da ću reagovati onako kako i jesam: od srca sam se nasmejao. Najzad, ko god da je smislio tu frazu, strefio je u središte mete.… Nastavite sa čitanjem >>

Rešenje će se pojaviti u toku rešavanja

Današnju pesmu većina ljubitelja, kritičara i inih stručnjaka prihvata kao pravi prototip zvuka grupe Steely Dan iz kasne faze prvog, zlatnog kontinuiteta rada grupe (1972-1980). Na stranu što je matični album pesme “Peg” upravo onaj koji je najuspešniji u opusu grupe, a čestitoj većini zagriženih ljubitelja i omiljeni – to je Aja (1977).

No, postoje i neke činjenice o ovoj pesmi koje su štogod prikrivene i ne možete ih uočiti ako niste skloni čeprkanju po opskurnim podacima. Zato imate mene, koji ne samo što sam ovisnik o toj delatnosti, nego i zagriženi ljubitelj Steely Dan… Ali, to ste već znali, pa još u prethodnom pasusu slegli ramenima i pomislili “evo ga opet”.… Nastavite sa čitanjem >>

Gvadalahara mi nije po volji

California tumbles into the sea
That’ll be the day I go back to Annandale
Ako bih išta menjao u životnim navikama, bilo bi to postizanje nekog novog nivoa podređivanja muzici. Postoji muzika koja me inspiriše – da počnem da razmišljam, da prestanem da razmišljam (o, kako je malo takve muzike!), da zastanem, da počnem da se krećem, da tražim, da nađem, da mi krene osmeh, da mi krene suza, da mi srce bude puno.

Da mi srce bude puno.

Za tako nešto potežem neke drage pesme kojih se nikad neću zasititi. Poput ove.



I kao da bih nešto više mogao da kažem. Mislim, osim svega onog što zbilja ima da se kaže, a toga nije malo.… Nastavite sa čitanjem >>

Logika pereca

In memoriam: Walter Becker (1950-2017)
Došli smo, odavno, do tačke na kojoj se vest o odlasku nekog dragog umetnika na Neko Bolje Mesto čuje sve češće. Priroda je neumitno drska i neselektivna prema svetu oko nas, pa ponekad poneko i požuri. Juče mi je nedeljno popodne upropastila vest da je istim putem otišao i Walter Becker, jedan od dva mozga koji su stvorili, oblikovali, vodili i svetu ostavili veličanstvenu grupu Steely Dan.

Veoma sebično, iskoristio sam nedeljno veče, a i celog ovog dana mi vibrira nešto u glavi na istoj frekvenciji, da preispitam svoj stav o toj za mene veoma posebnoj grupi.… Nastavite sa čitanjem >>