Mapet zen

Misliš da raspolažeš imunošću na video-klipove koji, sasvim slučajno, imaju više sadržaja između redova nego što je to čak i autor mogao da zamisli?

Misliš da je glasno pevanje pored tanke čaše loša ideja?

Misliš da je Suština pasijansa imuna na najomiljenijeg asistenta u istoriji laboratorijskih istraživanja koji odjednom oseti čudesnu u nezadrživu navalu inspiracije da parafrazira Betovenov magnum opus?

Misliš da znaš šta je to zen? E, sad ćeš saznati i zapamtiti barem dva sata.

Šta je život?… Nastavite sa čitanjem >>

Zen u kuhinji

Misliš da raspolažeš imunošću na video-klipove koji nemaju sadržaja između redova?

Misliš da je Roomba loša ideja?

Misliš da je Suština pasijansa imuna na video-klipove u kojima glavnu ulogu igraju mačketine obučene u kostim ajkule?

Misliš da znaš šta je to zen? E, sad ćeš saznati i zapamtiti barem pola sata.

Šta je život?… Nastavite sa čitanjem >>

Zakotrljaj me oko sveta

Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove.
— Snežana Radojičić
Bratijo Suštine pasijansa, imam jedan predlog za vas: pomozite Snežani Radojičić da, kako ona to sama reče u nedavnom intervjuu, nastavi ne da sanja, nego da živi svoje snove. Za to postoji jednostavan, dostojanstven i, zašto da ne, zabavan način: naručite njenu knjigu u pretplati.

Jedna prodata knjiga održaće Snežanino putovanje jedan dan.

Hajde sad, da vam polako objasnim o čemu je reč.… Nastavite sa čitanjem >>

Srećna Nova!

E, pa dobri naši čitaoci, da vam sve po spisku! Zdravlja, sreće, veselja i mira, blagostanja i svakog berićeta, zrna mudrosti i obilja pameti, sve to želimo i vama i sebi!

Srećna Nova godina!

U godinu koja je pred nama ulazimo sa više planova nego mogućnosti. Ali, to je tako. I ne daj bože da je drugačije. Borićemo se i dalje da čitanje između redova uzme maha.

Živeli!… Nastavite sa čitanjem >>

Elem: ne čini online (…) ono što ne činiš uživo (…)

Gde sam ono stao? Ah, da: svako je kovač svoje sreće. Nije ti kriv niko drugi, jer prilika ti je data još kad si bio mali. Ako si se na putu za WC usrao, nije to bilo zato što je WC daleko, nego zato što nisi krenuo na vreme.
Temu smo načeli pogledom na onaj kvazi-eksperiment od pre dan-dva. I tada smo uspostavili dva pitanja o iskušenjima privatnosti u virtuelnom prostoru:
Postoji li mera? Znate li tu meru?
Pitanja nisu samo retorička, jer se odnose na posledice dostignutog saznanja o sebi na društvenim mrežama (u prvom redu, na fejZbuku kao najmalignijem od svih). Jer, možda ste primetili: kada saznaju mnogo o vama, neki ljudi se ponašaju kao da poznaju vas. A tada vam nema spasa, jer će vas čak spopadati na ulici, kao što se nekima već desilo.

Ako se primenjena tehnologija smatra željenim artefaktom civilizacijskog napretka, kako to da smo njenim prihvatanjem dozvolili sebi da postanemo baš toliko glupi?Dobro de, neki od nas su i dalje imuni na društvene mreže. Ali, društveni okvir se menja u retrogradnom smeru online ophođenja (i ophodnje? hm…) i zato društvene mreže postaju nužnost u slučaju da želite da ostanete u kontaktu sa nekim ljudima.

Koja je to mera izlaganja sopstvene privatnosti, tog poslednjeg krhkog bastiona čovečnosti u modernom svetu potrošakčih iluzija? Jesmo li se doista odrekli privatnosti zarad udobnosti koju nam tehnologije donose? A kao posledica, rađa se još jedno suvislo pitanje: kako to da smo prihvatanjem tehnološkog napretka dozvolili sebi da postanemo baš toliko glupi?… Nastavite sa čitanjem >>

Ne čini u životu (sebi i drugima) ono što činiš online (sebi i drugima)

Hajde da ispratimo mali eksperiment: napravljena je video-skica kako bi to bilo kada bi se neko ponašao onako kako se ponaša tipični (da ne kažemo “prosečni”, jer ko voli da je prosečan!) predstavnik vrste Homo Sapiens na fejZbuku.

Aha, šta sad velite?

Postoji li mera? Znate li tu meru? Pozabavićemo se tim pitanjem kroz dan-dva na Suštini pasijansa… Nastavite sa čitanjem >>

Svuda pođi, al’ bolnici dođi

Nije li Lekić idealno prezime za lekara pedijatra?
– Za koga navijaš?

– Za Partizan!

– Ih, bre! Ne navijaš za Zvezdu?

– Ne. To samo moj deda navija za Zvezdu i za Mančester Junajted.

– A je l’ imaš devojku?

– Imam.

– Kako se zove?

Devojčica D. Zar niste o njoj čitali na Suštini pasijansa?

– To je lepo. Ali nećeš moći da se viđaš s njom neko vreme. Ostaćeš ovde kod nas.

Tako smo ostali kod dr Lekića, odnosno u dečijoj bolnici “Olga Dedijer”, o kojoj smo već pisali. Ovoga puta su utisci malo(?) bolji.… Nastavite sa čitanjem >>