Treba li odbaciti dosadnu fotografiju?

Suočimo se sa činjenicom: otkad smo napustili fotografiju sa celuloida, postali smo neprobirljivi. Da li cena digitalnog snimka devalvira ideju o fotografiji? Šta učiniti sa prosečnim snimkom? Ja predlažem da date poslednju šansu potencijalno vrednim fotkama.
Sasvim sigurno, čuli ste za onu parolu da digitalna fotografija ne košta ništa, u smislu da nema utroška materijala, a da su cene utroška struje i amortizacije digitalnog fotoaparata dovoljno male da bismo smeli da ih ignorišemo. Da, to je tačno, ali izgleda da smo zloupotrebili tu činjenicu, pa onda besomučno fotografišemo, uglavnom proizvodeći gomilu digitalnog smeća koje, eventualno, može da ima neku sentimentalnu vrednost, ako i to.

Pravo značenje stava o mizernoj ceni digitalne fotografije se, zapravo, svodi na cenu greške. Slobodniji ste da eksperimentišete i da se ne nervirate ako vaša zamisao ne daje željeni rezultat. To je ono što će vam svaki profesionalac potvrditi kao jednu od najdražih posledica prelaska na digitalnu foto-tehniku. Negde sam pročitao tvrdnju jednog profesionalca da mu je samo godišnja ušteda na odbačenim dijapozitivima bila dovoljna da opravda kupovinu vrhunskog digitalnog fotoaparata!

Dakako, i dalje ste slobodni da škljocate kao da ne postoji sutra, ali ostaje dilema šta ćete raditi sa prosečnim i manje uspešnim snimcima, onima koji u vama izazivaju sve jače talase razočarenja dok ih gledate.

To je tema za koju sam postao zainteresovan kad sam i kod sebe samog primetio da ponekad preterujem u broju snimaka umesto da razmislim o onome što želim da dobijem. Kad sam naučio da se obuzdavam (što sada činim uvek osim na turističkim putovanjima), otkrio sam drugi problem: rezultati ponekad nisu dovoljno dobri čak i kad uložim svoj skromni maksimum. Prosto, moj prosumer fotoaparat (Canon Powershot G6) ima neke dobre atribute, ali ipak nije na nivou bilo kog DSLR aparata (a zašto nemam DSLR, druga je priča). Ili nije dobro doba dana, poput one fotke uslikane u dva popodne, a nema druge prilike za slikanje. Ili ja pogrešim iz sto razloga. Ili se zadesi neka od stotinu drugih stvari, pa fotografija, prosto, ne funkcioniše.

Ako fotografija ne funkcioniše, a prilikom slikanja ste imali ideju da će ona uspeti, tada možete dati šansu postprodukciji kao poslednjem pribežištu.… Nastavite sa čitanjem >>

Panorama Temišvara

Da li ste se iskušavali sa panoramskim fotografijama?

Panorame su zgodna stvar u digitalnoj fotografiji. Ranije je to bila skupa i teška tehnika. Ukoliko umete da fotografišete kako valja, možete dobiti baš zanimljive rezultate.

U svojoj kolekciji imam dosta panorama, manje ili više uspešnih. Možda ne baš najuspešnije (u tehničkom smislu), ali meni verovatno najdraža je panorama Temišvara koja pokriva punih 360°. Stao sam na sred trga (kome, izvinite, ne znam ime) sa fotoaparatom na tronošcu, pa opal’.

Panorama Temišvara

Dakako, ova sličica je besmisleno mala. Ovde nemam načina da je povezujem u uredan prikaz… Nastavite sa čitanjem >>

Par fotki iz arhive: Kembridž 2004

Jednu od ovih fotki sam predstavljao više puta do sada, na raznim mestima. Ne mogu da odolim, moram ponovo, ali ovog puta sa malo više scena.
Nedelja, rano popodne, april 2004. godine, nalazim se u pešačkoj zoni u Kembridžu u Engleskoj. Momentalno je bilo lepo vreme (što je važan podatak, s obzirom na to da sam tog dana prebrojao četiri sunca i tri kiše, naizmenično). Ljudi se razmileli po gradu; reke turista trče po dvorištima koledža i po ulicama, guraju se po krcatim čajdžinicama, a neki su se okušali i u upravljanju čamcem po reci Cam uz pomoć motke. Nastavljam ka uskršnjem vašaru na trgu ispred čuvene zgrade Corn Exchange. Morao sam da dotaknem zgradu: ovde je grupa Pink Floyd imala svoj prvi nastup 1965. pod tim imenom; tada su to bili “samo” lokalni momci.

Na raznim mestima zatičem ulične muzičare, pantomimičare, ludake raznih vrsta. Ne mogu da odolim: potrošio sam možda 4-5 funti sitnine da im dam bakšiš; sećao sam se godina kad sam aktivno svirao gitaru i pitao se da li ću ikad biti u prilici da sviram na ulici tamo gde je to sasvim uobičajeno…… Nastavite sa čitanjem >>

Japan, dve nedelje posle

Deset hiljada potvrđenih žrtava, još sedamnaest hiljada nestalih, devastirana infrastruktura, zamalo nuklearna katastrofa, šteta od 310 milijardi dolara, empirijski dokaz da se potpuno uništeni kolovoz može popraviti za šest dana i ponosna nacija kojoj nije potrebno pedeset policajaca oko kamiona sa flaširanom vodom, jer se niko ne grabi, već svi mirno uzimaju po jednu flašicu. To je, otprilike, kratki saldo jedne od najvećih kataklizmi koje je priroda priredila svetu.
Groteskno je reći, ali sreća u nesreći je to što su se zemljotres i cunami desili Japanu. Da se desilo bilo gde drugde u svetu, više bi posla bilo sa nedisciplinovanim građanima… Nastavite sa čitanjem >>

Tilt shift video klip

U prilogu o tilt shift fotografiji, pomenuo sam da sam izgubio URL ka jednom izuzetno zanimljivom video klipu rađenom u toj tehnici. E, pa našao sam ga!

Čeprkajući i dalje na tu temu, ulovio sam i video-instrukciju o postprodukciji tilt shift efekta. Prosto je, a vrlo efektno – verujem da će vam pomoći ako odlučite da se i sami okušate:

Neću više da vas davim: skoknite na youtube, pa unesite pojam “tilt shift” za pretragu. Naići ćete na mnogo primera. Ako učinite to, fer upozorenje: pogledajte ponekad na sat… Nastavite sa čitanjem >>