Jedanaesto dne roždestvo tvojego

Upravo se navršilo jedanaest godina postojanja Suštine pasijansa.

Za blog koji je počeo kao apoteoza dangube, prerastao u poligon za nadgornjavanje sa glupošću, evoluirao u stecište za samuraje Skoja, a zatim prešao u dekadentni tempo pukog bivstvovanja dok ne dostignemo deset godina i potom odlučimo šta ćemo, obeležavanje jedanaestog rođendana uopšte nije tako loša stvar.

Na sve strane. U svim pravcima. Srećan nam jedanaesti rođendan.

Ono jeste da smo češće ćutali kad je imalo nešto da se kaže nego što smo govorili kad je vlasno ćutati. U svoju ličnu odbranu mogu da kažem da sam makar znao kada je kojemu red i da sam znao šta bi trebalo učiniti čak i kad sam postupao drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Jedanaesto dne roždestvo tvojego”

Pustio bih ja njega, ali neće on mene

Počelo je slučajno, takoreći nehotice, poput sunčevih zraka konvergentno prelomljenih kroz preteklu kap rose. I sad onaj ko ne razume prelamanje zraka kroz materijale, jer je na tom času fizike igrao potapanje podmornice sa drugom iz klupe ili čitao najnoviji strip o Zagoru, odbija da prihvati da niko nije potpalio šumski požar.

Bilo bi nemoguće da ukažem na tačan trenutak kada je sve to počelo, jer niti imam toliko realnog znanja iz sociologije niti me zanimaju ekstrapolacije. Oprostićete mi zato – ili nećete, u kom slučaju je najbolje da odmah prekinete ovo čitanje – jer ću sve objasniti samo iz perspektive svoje generacije, rođene tamo negde sredinom šezdesetih godina prošlog veka, i objasniću ih onim društvenim artefaktima koji su bili očigledni u neposrednom svetu oko mene. Dakle, ničega od teorija zavere neće ovde biti, pa zalutalima na ovo mesto ništa neće biti zanimljivo. Ali, ako vam mišljenje kao proces nije strano, a nemate ništa protiv toga da se suočite sa tuđim mišljenjem ma koliko bilo gadno jer se ne slažete sa njim ili pak koliko god bilo mučno zato što se sa njim slažete, nastavite i sklopite sopstvenu sliku. To je jedino važno. A ako vam je do rasprave, polje za komentar je vaše.

– * –

Odrastao sam u svetu u kojem je nauka slavljena kao tekovina čovečanstva, kada je svakome dato na raspolaganje da na (za to vreme) lako dostižan način sazna o bilo čemu što ga je interesovalo. U svetu mog odrastanja nije bilo manje gluposti nego danas, ali postojala je jedna znatna razlika: znalo se mesto svemu, pa i gluposti, a birajući svoje mesto u odnosu na pojave u društvu, svako je sebi sam birao perspektivu i ti izbori nisu bili bitno različiti nego danas. Bilo je pak različito to što tadašnje društvo, koje neki danas nazivaju utopijom, neki tamnicom naroda, a neki pak komunizmom (sve tri slike su delimične i kao takve su netačne), beše društvo socijalne pravde, u kojem je svako imao perspektivu da ostvari realno blagostanje za sebe i svoju porodicu.

A koje su rupe tu nastajale i zašto nismo bili sposobni da ih blagovremeno zakrpimo, drugo je pitanje.

A koje su rupe tu nastajale i zašto nismo bili sposobni da ih blagovremeno zakrpimo, drugo je pitanje. Meni je ovog časa zanimljivije da se suočim sa drugim pitanjem: ko je dozvolio raspad te slike o potrebi za znanjem kao uslovu napredovanja i ko je taj što tako uporno održava zamajac negativne društvene dinamike čak i u trenucima kakvo je ovo vekovno iskušenje sa virusom?

Nastavite sa čitanjem… “Pustio bih ja njega, ali neće on mene”

Napuštajući Zemlju, ponesite RP i biće dovoljno

Svašta čovek nauči slušajući omiljeni radio na Internetu…

Kao što izvesno znate, Samuraji Suštine pasijansa vole da slušaju Radio Paradise. Šašavi Bill veli da njegov radio nije nekomercijalan, nego je antikomercijalan. To znači da u programu nema reklama, pa čak ni džingl-pokrivalica pesama koje emituje, nego se posle 4-5 numera Bill oglasi uživo ili kratkim snimkom, a ta pauza vrlo retko traje duže od 15 sekundi. Taj princip okrenutosti slušaocu ide dotle da čovek čak ne reklamira ni one andrmolje sa logotipom svog radija (majice, kape, šolje, podloge za miševe), nego otvoreno veli da jedini realni izvor prihoda njegovog partizanskog napora predstavljaju dobrovoljni prilozi slušalaca. To očigledno uspeva, jer razna idiotska tumačenja pokrivenosti ne idu u duhu vremena, pa su tantijeme koje Bill plaća od pre neku godinu višestruko veće, ali on je to uspeo da preživi.

A tek kad dođemo do repertoara, počinje ona prava jeza. Jer, kako drugačije da kažem: često imam utisak da tu muziku pušta neki moj dvojnik iz paralelnog svemira koji je uspeo o muzici da sazna za red veličine više nego ja.

Nastavite sa čitanjem… “Napuštajući Zemlju, ponesite RP i biće dovoljno”

Kako svet dospeva u ravnotežu

Audaces fortuna iuvat, kaže latinska krilatica: hrabre sreća prati.
Evo jednog odličnog primera.

Setićete se, nadam se, priče o Snežani Radojičić, cikloputnice na putu oko sveta koji traje već četiri godine. O njoj smo pisali već dvaput na Suštini pasijansa (ovde i ovde), a nisam baš siguran zašto to nije češće. Jer Snežanini putopisi imaju snagu avanturističkog filma, pri čemu to nije nikakav film, već realan život nekog ko je odlučio da mu planeta Zemlja bude jedino precizno odredište.

Te avanture možete pratiti na Snežaninom blogu, gde piše povremeno, kao i na fejZbuku, gde iz dana u dan saznajemo detalje avanture koja traje.

Zakotrljana oko sveta

U času kada pišem ove redove, Snežana boravi u Džakarti, u Indoneziji. Ona tom ostrvskom zemljom putuje već sedam meseci (sa malim izletom u Istočni Timor – em dodatna avantura, em dobar manevar zbog birokratije viznog režima), a ovih dana je upravo dobila vizu za Maleziju, u čijem kontinentalnom delu je već bila. Ovog puta, uskoro kreće na ostrvo Borneo, gde će zakačiti i Bruneje!

No, moram da vam kratko prepričam kako hrabre sreća prati, a ravnoteža se uspostavlja preko svake nade, na primeru onog što je Snežana doživela tokom nekoliko poslednjih dana.

Nastavite sa čitanjem… “Kako svet dospeva u ravnotežu”

Incidentalni stripovi

Ne bi trebalo da propustite blog Incidental Comics. Reč je o strip-radovima nezavisnog ilustratora Granta Snidera. U seriji ovih stripova koji su najčešće dugi tačno jednu tablu, ovaj umetnik istražuje mesto umetnika u svetu oko sebe, svoje strahove i ideje, traži prostor za stvaranje zaranjajući u sebe samog.

Incidental Comics

Teška je to putanja. Verovatno vrlo trnovita. Ali ovaj momak postiže dobar rezultat.

Nastavite sa čitanjem… “Incidentalni stripovi”

GoPro, sledeća generacija: u svim smerovima!

Pre nego što pokrenete sledeći video zapis, jedno upozorenje.

Prvo, raširite sliku preko celog ekrana: ima potrebe za to. A drugo: zgrabite sliku mišem dok gledate film, pa je vucite u bilo kom smeru dok gledate i tako promenite ugao kamere.

EDIT: Ima i treće. Potrebni efekat pregleda, izgleda, radi samo u pregledaču Google Chrome. Do đavola. Ako imate kontrolno dugme u gornjem levom uglu slike, sve je u redu. Ako ne gajite Chrome na svojoj platformi, primite izvinjenje. Tnx Pribi.

Ovo je, naravno, reklama.

Nastavite sa čitanjem… “GoPro, sledeća generacija: u svim smerovima!”

Piškite li pod tušem?

Šta ste se zabezeknuli? Pitanje je jasno da jasnije ne može biti. Ima tu i motiva, uostalom. Pazi ovo.

Jes’ kampanja, ali je fenomenalna. Najzad, reč je o problemu snabdevanja pijaćom vodom u prenaseljenim gradovima Brazila i kampanja i te kako ima smisla. Ne propustite ni blesavi veb-sajt. Ne, ne znamo portugalski, pa smo “sim” i “não” lupetali nasumice.

Moć optike

Odavno nismo videli neku Goldbergovu mašinu. Ovo je jedna od najuspešnijih koje smo ikada videli!

Nema potrebe kvariti savršen utisak komentarom, zar ne?

(Via NG Srbija)