A sada svi naoružani (ili tako nešto)

Svi mi imamo svoje muzičke miljenike. Ako nas redovno pratite, primetili ste da često pišemo o Richardu Thompsonu i projektima u koje je on bio umešan. To je, svakako, s razlogom, jer se radi o svestranom muzičaru ogromnog opusa koji je izuzetno kvalitetan. I čoveku koji pojam popularne muzike shvata vrlo široko.

Kada su takvi tipovi u pitanju, sklon sam da bez prevelikog razmišljanja zagnjurim u svaki projekat u koji je na bilo koji način umešan. Vremenom, u fonoteci se skupi brdo materijala, a čeprkanja po njegovoj biografiji učini da se ponekad osetim kao da sam član te velike muzičke porodice koja se krije iza prezimena Thompson i da znam skoro sve o njihovim karijerama i, čak, detaljima iz privatnih života.

U stvari, kao i obično, živim u zabludi. Disappointed smile

…A ja nisam ni tamo ni ovde

Ako nemate ništa protiv, ovo nedeljno popodne ćemo utrošiti na rekonstrukciju ne baš tako redovnog podlistka rubrike čiji nezvaničan naslov glasi “Zašto, o zašto ja ovu muziku ne slušam svaki dan“. Imamo za tu potrebu nekoliko prvoklasnih kandidata koje stalno držimo u rukavu, a tek ponekad ističemo u prvi plan. To su, najčešće, oni muzičari za koje kažemo da su van kategorija, što znači da nema svrhe porediti ih sa bilo kim drugim.

Jedan od tih ljudi je i Richard Thompson, naš stari znanac.

Danas bih, pak, hteo da zastanemo na čas i osvetlimo i druge aspekte muzičkog dela tog majstora, a ne samo one koje ima u prstima.… Nastavite sa čitanjem >>