Nepodnošljiva lakoća stvaranja

Da odmah razjasnim naslov: ja zapravo ne znam da li je Paulu Welleru lako da stvara. Njegova muzika zvuči tako, a nepodnošljivo je razmišljati o tome zašto samo tako malo ljudi to može. To je istovremeno i strašno i divno.
Nije da nije: družili smo se sa Modfatherom i ranije (evo ovde, ovde i ovde, pride Jam ovde). Ali, majstorija nikad dosta, pa šta tu ima da se priča… Zapravo, ima nešto: samo da pustim jednu od meni najdražih iz Wellerovog opusa, i to živu verziju, pa da malo pustim misli da same teku (spasavaj se ko može).… Nastavite sa čitanjem >>

Grupna terapija za ovisnike o selfijima

Kažu, suočavanje sa psihičkim problemima je mnogo lakše u grupnoj terapiji ,mežu nepoznatim ljudima sa istim problemom.

A šta bude kad niko u grupi ne želi iskreno da se suoči sa problemom? Onda, šta?

Onda preostaje samo još kontrola stanovništva. Preostala je još mrvica do te tačke: kad budete imali neograničen net na telefonu za dž, znaćete da je počelo… Nastavite sa čitanjem >>