Vilenjak

Lilka se vratila iz Beograda. Uvek kada je odlazila kod bake & deke, donosila je neku muziku. Dobro je da se i sećam tih trenutaka. Bili smo klinci i još smo išli u osnovnu školu. Ovoga puta donela je novi singl. Bio je to neki potpuno nepoznati tip. Drečavi žuti omot singlice je naprosto mamio da ga pažljivo proučim. Na njemu je bio kul frajer sa cvikerima i bradicom. Falilo mu je pola glave, a umesto kose, da se popuni praznina, videle su se neke planinčine.

Najčudniji je bio naziv pesme, Tokoloshe Man. I muzika je bila čudna. Ništa mi nije bilo jasno. Disappointed smile

Једна од пре: нема врдања

За разлику од прошлог пута, кад ми је врднуо миш, овог пута нема врдања. Миш је подвргнут дисциплини и мукотрпном мицању тачака… док нисам добио шта сам хтео.
Дакле, техника је иста као и прошлог пута: шкљоц, изрез, играње кривом осветљености. С тим што сам овог пута терао контраст много даље, и прецизније гађао да на завршној фотци добијем распон тонова, рељеф и остало.

(велика, за детективе)

Резултат је превазишао моја очекивања. Ово је много више од… Nastavite sa čitanjem >>