Ukrala si mi ljubav

Ove godine Graham Gouldman će proslaviti 55 godina uspešne muzičke karijere. Tim povodom, krajem prošle godine je objavljen album Listen People; The Graham Gouldman Songbook 1964-2005 (2017), koji sam po inerciji preslušao. Nisam njime preterano oduševljen, jer obeležavanje ovakvih jubileja treba da bude reprezentovano besprekornom kompilacijom njegovih najboljih radova (a ima ih dovoljno za nekoliko diskova), tim više jer Gouldman je jedan od najvećih hitmejkera koje je Britanija dala i njegov opus je po kvalitetu, a i kvantitativno, zaista impresivan.

Da ne cepidlačim, ovo je bila zgodna prilika da čujem i neke od Gouldmanovih radova za koje nisam znao i do kojih se teško dolazi.… Nastavite sa čitanjem >>

Dolaze Clapton i još jedan

Bila je zima 2010. Stiže mi mail od kolege s posla, u njemu kaže: “Jesi li čuo? Na leto dolaze Eric Clapton i još jedan u Beograd! Znam da Claptona voliš, pa da te pitam – hoćeš li ići na koncert?”. Moj odgovor je usledio odmah: “Sedi, jedan. Kao prvo, ne dolaze Clapton i još jedan, nego Steve Winwood i još jedan, ni taj nije loš. Kao drugo, mene se za takve koncerte ne pita hoću li ih pohoditi, nego kad sam kupio karte i koja mesta sam već odabrao.” Nije se čovek naljutio, dabome, pogotovo nakon što sam mu dao par naznaka na proveru, što je uključivalo i špil linkova na Cevki gde je mogao da čuje šta treba, pa i da se počeše gde ga nije svrbelo.

Zajednički muzički rad Erica Claptona i Stevea Winwooda je nevelik, ali izuzetno važan. Međutim, postoji nešto još važnije, a posledica je tog susreta.

To je uticaj Stevea Winwooda na muzičko i, naročito, autorsko odrastanje Erica Claptona. Taj uticaj je bio ključni u karijeri velikog gitariste i mogao je da se čuje sve dok nije prevagnuo uticaj J.J. Calea i onog stila koji smo kasnije nazvali Tulsa sound.… Nastavite sa čitanjem >>

Lyndon Johnson je rekao naciji

Lyndon B. Johnson je bio potpredsednik SAD početkom šezdesetih, a postao je predsednik nakon ubistva Johna Kennedyja 1963. godine. Naredne godine pobedio je na izborima za predsednika SAD, a ostao je na čelu države sve do 1969. godine.

Njegov mandat obeležile su brojne kontraverze o kojima se i danas raspravlja, u zavisnosti od političkih stajališta brojnih autora tekstova i knjiga.… Nastavite sa čitanjem >>

Oče

Legendarni Isle of Wight Festival počeo je da se održava još 1968. godine, no prava stvar se desila 1970. Na njemu se okupilo šaroliko društvo muzičara (obavezno pogledajte hiperlink) da isprati leto, a niko nije ni sanjao da će se okupiti toliko naroda. Razni izvori navode brojke između 600 i 700 hiljada posetilaca. Da li je neko od organizatora razmišljao o tome šta da se radi ako nešto krene naopako, ne bih znao reći. Tek, ako izuzmemo tradicionalno povremeno otkazivanje opreme, sve je proteklo u najboljem redu.

A neki od junaka naše mladosti imali su odlične nastupe na početku svoje karijere.… Nastavite sa čitanjem >>

Euforija paljevine

Nota bene°: postoje razne vrste paljevina i neke od njih nemaju nikakve veze sa piromanijom. O takvoj paljevini je i ovde reč: neko se popalio na nešto.
Da bi ovaj posao svakodnevnog objavljivanja muzike mogao da ostane uživanje, a ne da se pretvori u kuluk, pribegavamo raznim marifetlucima. Asociramo se na nešto na stotinu načina, zavirujemo šta pominju naši drugari, setimo se nekoga ili nečega kad čujemo ili vidimo negde, ponekad se zapitamo i koga nismo odavno pominjali, a bio bi red…

Čeprkajući tako u jednom spontanom prolazu kroz taj naš spisak muzike za popodne, utvrdim nešto što nisam mogao samom sebi da poverujem.

Posle više od 2000 priloga, Talking Heads smo slušali samo dvaput. Kuku si ga nama. Daj da to ispravimo, rekoh i odmah otvorih Live Writer.… Nastavite sa čitanjem >>

Dodir

So before a question
so before a doubt
My hand moves out and
have the touch.
Peter Gabriel je jedan od naših miljenika. Znao sam to od ranije, a sada sam sasvim siguran, jer sam zvirnuo u onu našu tabelu objavljenih priloga kako bih proverio da li smo već ranije pisali o današnjoj pesmi. Srećom, nismo, ali sam utvrdio da od ukupno sedam priloga o njegovom stvaralaštvu koji su do sada objavljeni (rad sa grupom Genesis ovog puta ne računamo), četiri je potpisao Grba, a ja tri.

Red je da izjednačim. Winking smile

Laka lova. Teške note. Nije za neiskusne.

And I thought my heart would break
When you doubled up at the stake
With your fingers all a-shake
You could never tell a winner from a snake
Eksperiment radnog naziva “zbunologija” se nastavlja. Ovog puta pokušavam da dokučim odgovor na sasvim prosto pitanje, međutim to jedno se pokazalo kao sasvim dovoljno.

Elem, kako je uopšte moguće da postoji ovakva muzika?… Nastavite sa čitanjem >>

Prekrasna tišina

Worcestershire je okrug na zapadu Ujedinjenog Kraljevstva o kojem ne znam ništa. Trebalo bi da sam tuda prolazio putujući za Wales, ali se ne sećam ni jednog detalja koji bi me asocirao na njega. Ono što sa sigurnošću mogu da potvrdim je da što se više ide na zapad UK, on sve više podseća na srpski jug, pa se i na ovu oblast može primeniti ona naša – što južnije, to tužnije. Kako je u toj zabiti nastao čuveni Vorčester sos, ponos britanske Imperije, za mene će ostati večita tajna, ali se njega nikada neću odreći.

Njegovih nekoliko kapi je dovoljno da meso ili riba koju spremam postane nešto sasvim drugo.… Nastavite sa čitanjem >>