Ljubav prema običnim ljudima

Sa muzikom Waylona Jeninngsa sam se upoznao relativno kasno. Tek krajem sedamdesetih uspeo sam da preslušam nekoliko njegovih albuma, koji su imali jednu zajedničku osobinu: svi odredom su bili izuzetno dobri. Normalno, u vreme punka i novog talasa nisam se pretrgao slušajući country, tako da je Waylon ostao nekako u zapećku.

A to mi je bila greška.… Nastavite sa čitanjem >>

Niko ne očekuje inkviziciju iz Koloseuma

Kako ono reče stara poslovica o korelaciji starca i udarca? E, pa to.
Kada sam se onog novembarskog dana 2014. osvrnuo na koncert grupe Colosseum u Budimpešti, koji sam protiv svakog nadanja starog četvrt veka ipak uspeo da pohodim, bio sam naročito ganut činjenicom da sam iskoristio doslovno poslednji trenutak da se sretnem sa jednom od meni najdražih grupa otkad sam obratio pažnju na muziku uopšte. To je bio poslednji koncert na etapi kroz srednju Evropu; bio je poznat plan da će grupa u martu 2015. odsvirati jednu kratku turneju po Engleskoj, ako se dobro sećam beše reč o pet ili šest koncerata, i to je to, kraj, nema više. Nakon obavljenog posla, grupa časnih staraca se povukla u zasluženu penziju, ne dozvoljavajući da Colosseum ijednog časa postane patetična karikatura, kao što se odveć često desilo sa mnogim bendovima starog kova na Ostrvu.

Naravno, ne bi bilo realno očekivati da velemajstori tog ranga okače instrumente o klin i odu da hrane golubove u parku; svi su oni ostali vezani za svoj zanat do poslednjeg daha. Međutim, nismo očekivali baš ovako nešto:

Auh!… Nastavite sa čitanjem >>

Studijski muzičar

Biti studijski muzičar ili side man u pratećoj grupi nije nimalo jednostavna stvar. Pre svega, takva reputacija se stvara godinama, podrazumeva se savršeno vladanje instrumentom, čitanje nota i sviranje barem nekoliko žanrova. Brza reakcija na poziv na snimanje i trenutno ubacivanje “u film” koji se vrti u glavama producenta i onoga kome se daje podrška ne dovode se u pitanje, kreativnost na licu mesta se očekuje uz neku sopstvenu stilsku osobenost, a sve to treba uglaviti u svakodnevni život porodice, jurenje za poslom (jer takvi ljudi nemaju stalne ugovore i praktično su nadničari) i, naravno, svakodnevno vežbanje.



Nije to idiličan posao, kako se na prvi pogled čini.… Nastavite sa čitanjem >>

Odavno nismo proveravali šta je to Zappa

Znate šta, dragi moji? Postoje ljudi čiji gubitak je nemoguće preboleti. Frank Zappa je ličnost koja danas nedostaje više nego ikad, otkad ga odvukoše na Neko Bolje Mesto pre, uh, četvrt veka.

Međutim, to što je on nevoljno otišao iz ovog meteža nije znak da mi sad treba da prestanemo da mislimo o nasleđu koje nam je ostavio. Zato, na posao.

Jer, hteli mi to ili ne hteli, gabarit tog nasleđa je jebeno velik, a šta god pokušali da preskočimo, pogrešićemo. Drugim rečima: od oklevanja vajde nema.… Nastavite sa čitanjem >>

Američka melodija

There Goes Rhymin’ Simon (1973) je treći solo album Paula Simona i jedan od onih čudesnih radova koji, uprkos godinama, ništa ne gube od svoje prvobitne lepote. O Simonu kao velikom autoru koji piše fantastične, često antologijske pesme, besmisleno je bilo šta govoriti, a veličina ovog albuma je u tome što je žanrovski raznovrstan i što se autor svojski potrudio da muzički zazvuči spektakularno. Prati ga kućna ekipa iz Muscle Shoals Sound Studios, a kao što smo do sada mnogo puta rekli i pokazali – oni znaju da sviraju sve.

Optimizam koji zrači iz skoro svih pesma je još jedan dodatan plus ovom remek-delu.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedan sasvim neočekivan pokazatelj posebnosti

Nedavno sam došao do jednog totalno benastog, ali bolno istinitog zaključka: među ljudima sa kojima sam u nekakvom generičkom kontaktu, a uopšte mi više nije jasno zbog čega uopšte utucavam svoje vreme i trud na njih jer oni toga očigledno nisu vredni, jasno se ističe jedna karakteristika. To su ljudi koji ne slušaju ili nikad nisu slušali Led Zeppelin, ne znaju šta je to i ne pokazuju ni trag namere da saznaju. I možete da mi verujete, ali ne morate, svejedno mi je: taj lakmus u mom slučaju funkcioniše besprekorno.

A onda sam, iz puke zabave, tražio onu drugu stranu: koja muzika karakteriše ljude sa kojima se ne viđam dovoljno često, a sa kojima pri susretu nastavljam kao da smo se juče prvi put videli?

Pre nekoliko dana sam utvrdio da je to muzika grupe The Allman Brothers Band. A sad znam i zašto.… Nastavite sa čitanjem >>

Žrtva

Ponekad mi se učini da bih mogao da živim dvesta godina, da sve to vreme provedem samo slušajući muziku i da bih opet lako pogrešio razmišljajući o značaju nekih muzičara i njihovom kapacitetu da me iznenade. Znajući pak da od tolikog životnog veka nema ništa, radije biram da se prepustim muzici onako kako je doživljavam na prirodno, dozvoljavajući da me ponekad poneko iznenadi, pa makar on i ne bio direktni krivac za to.

Danas je reč o pesmi koju ne znam kako da udenem u svoje poimanje jednog prangijaša. A četrdeset godina znam tu stvar, mada sam većinu tog vremena proveo držeći je u zapećku svog sećanja. E, pa došlo doba da je izvučem odatle. Predlažem opušteno slušanje; i ne dozvolite da vas jednominutni uvod odvrati: reč je o odličnom gitarskom radu.

E, tako.… Nastavite sa čitanjem >>

Kako prigrliti GDPR (ili: Gde si, da si…)

Dragi naši,

Oh-NoDanas globalno stupa na snagu Uredba o zaštiti privatnosti podataka, po kojoj svaka internet lokacija koja je u nekakvoj interakciji sa privatnim podacima korisnika u Evropskoj uniji, pa bila ta lokacija unutar EU ili ne, ima da izjavi to i to o tome i tome, kao fol, da bi se osigurala privatnost onih koji te podatke ostavljaju.

Tim povodom, Suština pasijansa ima da izjavi sledeće:

Nemamo mi nikakve vaše podatke osim onih koje ste sami o sebi ostavili i koji su već javno dostupni. Vaše imejl adrese, dakle jedini podaci o vama koje imamo, zaštićene su tačno onoliko koliko ste zamislili da bi to trebalo tako da bude kad ste ih upisivali u polja koja vas identifikuju kao autora komentara.… Nastavite sa čitanjem >>