Kuća na oblaku

Može li se spevati tišina?

Kako me sustižu godine, tako mi tišina sve više prija. Ne govorim o tišini gluve sobe, već o prostom izostanku meteža: ne smetaju mi ambijentalni zvukovi. A tu na red dolazi činjenica da živim u maloj varoši, da se preko puta moje kuće nalazi park lokalne bolnice i, konkretno ovih dana, da je najzad došlo vreme da prozor ostane otvoren, možda ne celog dana, ali tokom dužeg vremena.

Privilegija koju sam dobio tom kombinacijom su brojni kosovi koji se oglašavaju od praskozorja do kasnog jutra.

Poslednjih godina ih ima i bliže: ugnezdili su se na ona četiri drveta u mom dvorištu i od aprila do juna se budim doslovno okružen zvukom nalik na početak današnje muzičke numere.

Nastavite sa čitanjem… “Kuća na oblaku”

Ljubav na drugo preslušavanje

You suck my blood like a leech, you break the law and you preach, screw my brain till it hurts, you’ve taken all my money and you want more… Znate li ko se još u to vreme usuđivao da se tako obraća glavonjama u izdavačkom biznisu? Niko.

Pre par nedelja smo išli u bioskop. Kad tako kažem, osećam se kao da živim u nekom velikom gradu u Americi: sednemo u auto, pa sat vremena vožnje do zabave… Do Zrenjanina, u multipleks u tržnom centru na zapadnom obodu komšijskog grada. Kikinda nema bioskop odavno – najradije ne bih da komentarišem onu sramotnu prevaru koju neki nazivaju bioskopom, reč je o vikend-improvizacijama projekcija na parčetu iskrpljene posteljine nejednake beline, uz jad od zvuka u pozorišnoj sali koju neka šačica sitnih bandita iznajmljuje na duge staze.

Sve u svemu, gledali smo film Bohemian Rhapsody, o kome se, ne bez razloga, mnogo priča.

Vozeći kući pustim drumom kroz novembarsku noć, utonuo sam u misli, ne razmišljajući mnogo o filmu, nego se prisećajući jedne večeri, takođe je bio novembar, pre skoro četiri decenije. Setio sam se svog prvog Queen vinila u fonoteci i čudnog odnosa koji sam imao prema njemu prvih nekoliko meseci što sam ga imao…

Nastavite sa čitanjem… “Ljubav na drugo preslušavanje”

Euforija paljevine

Nota bene°: postoje razne vrste paljevina i neke od njih nemaju nikakve veze sa piromanijom. O takvoj paljevini je i ovde reč: neko se popalio na nešto.

Da bi ovaj posao svakodnevnog objavljivanja muzike mogao da ostane uživanje, a ne da se pretvori u kuluk, pribegavamo raznim marifetlucima. Asociramo se na nešto na stotinu načina, zavirujemo šta pominju naši drugari, setimo se nekoga ili nečega kad čujemo ili vidimo negde, ponekad se zapitamo i koga nismo odavno pominjali, a bio bi red…

Čeprkajući tako u jednom spontanom prolazu kroz taj naš spisak muzike za popodne, utvrdim nešto što nisam mogao samom sebi da poverujem.

Posle više od 2000 priloga, Talking Heads smo slušali samo dvaput. Kuku si ga nama. Daj da to ispravimo, rekoh i odmah otvorih Live Writer.

Nastavite sa čitanjem… “Euforija paljevine”

Zamena točka. Bez predrasuda.

Šta da radi usamljena devojka koju je na otvorenom putu snašao ne samo peh, već i baksuz? Nema druge, nego da sačeka pomoć u nadi da će se pojaviti neki džentlmen.

Europljani nalažu upozorenje: ako ste mlađi od 17 godina, veli napomena, sledećih 245 sekundi ima da žmurite. Ščuli?

Nastavite sa čitanjem… “Zamena točka. Bez predrasuda.”

Odlazak ikone romantičnog doba kinematografije

In memoriam: Omar Sharif (1932-2015)

Kraj jednog vremena.

Kako napraviti film kao Tarantino

Da se razumemo, klinac koji je sklopio ovaj sedmominutni recept za sklapanje filma a la Tarantino uspeo je da potrefi neke sastojke, a neke je totalno prevideo. No, zasad ćemo mu oprostiti taj propust.

Deo koji nećemo oprostiti su komentari o tome šta je ovde posredi, jer ovaj klinac očigledno nema blagog pojma o tome kako funkcioniše postmodernizam.

Nastavite sa čitanjem… “Kako napraviti film kao Tarantino”

R’ha (SF stereotip)

I kao što rekosmo: možda se seme neke nove budućnosti kreativnog a tehnički zavisnog filma krije u nezavisnoj produkciji koja se razvija mimo holivudskih milijardi. Evo još jednog primera, pa razmislite o tome kako je moguće, a činjenica je, da u šest minuta ovog filma ima više priče nego u dva-tri sata prosečnog holivudskog blokbastera.

Pošto je ova priča ipak stereotip, šta vredi da komentarišemo bilo šta. uživajte u HD snimku preko celog ekrana.

Leteći čovek

Dolazi novi superheroj, ali ovaj postavlja sopstvene uslove i sprečava svaki oblik komunikacije. Za neke zagonetka, za neke izvor straha. Hoće li i dalje drugi smatrati superherojem? Hoće li biti otkriven ključ njegovog izbora? Postoji li šansa da se ostvari kontakt?…

Pitanja, pitanja…

Srećom, nije svaki akcioni film pravljen za morone, kao što se danas radi u Holivudu.

Nastavite sa čitanjem… “Leteći čovek”