Jedna iz foto-arhive: Steve Hackett na sceni

Teško mi je da se zbližavam sa fotografijama, ali ova je za mene zaista veoma posebna. Možda zbog one koju nisam uslikao.
Kada pohodim koncerte, ne nosim fotoaparat sa sobom. Poslednji put sam namerno nosio aparat na neki koncert, ako se ne varam, 2004. godine, kad sam pohodio Jethro Tull u centru Sava. Pola koncerta sam proveo batrgajući se da smestim fotoaparat negde gde mi neće smetati, a kad sam hteo da slikam, to je trajalo… Posle toga, rekoh sebi: nikad više. Na koncerte idem da ih gledam i slušam, da uživam. Nisam pokušavao da slikam čak ni zicere: recimo, kad smo jula 2010. gledali Jeffa Becka iz trećeg reda centra Sava… Neka nosi aparat ko mora, ja ne moram. Biće fotki na netu, biće video snimaka na netu, a ja ću prosto da uživam.

Jedini izuzetak od ovog pravila je Nišville. Dva dosadašnja pohoda na ovaj jazz festival u Nišu su prošla uz nošenje torbice sa opremom, jer sam bio u režimu letovanja, a ja na svakom letovanju moram da iskažem neku maniju; ovih godina, to je fotografija. Hot smile Ali, opet nisam nešto mnogo slikao; možda tek po par fotki kad se uluči prilika, bez namere da se previše mučim. Prosto, znam da moja sprava nije na visini zadatka, i pored jakog blica –jer blic ubija atmosferu. Za slikanje scene je potrebno imati ISO800 bez previše šuma iz aparata, čestit teleobjektiv koji može da pruži barem f/4 i optička stabilizacija, jer valja slikati iz ruke sa veće daljine. Sve to nemam, pa zato kad podignem fotoaparat na svirci, povodim se čudesnom logikom “šta ispadne, ispašće”.

E, tako to ispade na ovoj fotografiji.

Steve Hackett uoči nastupa na festivalu Nišville, 14. avgusta 2010.

Na slici je Steve Hackett, engleski gitarista koji se nalazi u vrhu liste mojih omiljenih muzičara u sferi prog rocka. U rukama drži unikatni primerak gitare Fernandez Les Paul Burny sa sustainerom, Floyd Rose pickup serijom i sa dva nezavisna električna kola.

Fotografiju sam odapeo 14. avgusta 2010. godine u Nišu, na festivalu Nišville; dok je na desnoj sceni svirao ko je već svirao (zaboravio sam i ne nalazim za shodno da se setim), već sam zauzeo busiju ispred leve scene na kojoj je sledio nastup…… Nastavite sa čitanjem >>

Priče o ledenim čudima

Saznajte kako je polarna neman danima pokušavala da nahrani fotografa National Geographica i kako se družio sa pripadnikom najređe vrste medveda na svetu…
Biti fotograf National Geographica je nešto o čemu sanjaju mnogi. Pritom, većina takvih sanjara uopšte nema ni načelnu predstavu kakvu obavezu preuzimaju oni čije reportaže časopis prihvati. Dva meseca bez ijedne uspešne fotografije? Da li biste odustali? Ili, recimo, šta mislite, kako izgleda toliko obamreti od hladnoće u vodi da ste na ivici ste da se ugušite zbog refleksnog povraćanja u aparat za disanje, a pri izlasku ne možete da govorite?

Nema novca koji to može da plati. U vama mora da postoji strast koja je tolika da potpuno svesno ulazite u vodu među životinje o kojima se malo zna, a koje su označene kao krvožedne. Drugim rečima, i razumite to kako hoćete, morate biti ludi na određeni način koji ne može da se nauči. Za prosečne point’n’shooter marginalce nema mesta u redovima fotografa National Geographica, jer oni ne razumeju šta znači krilatica “National Geographic objavljuje fotografije, a ne izvinjenja”… Nerd smile

Paul Nicklen je odrastao među Inuitima i, kako sam reče, sneg i led su bili njegova “kutija s peskom” za igranje. Tako odrastajući, razvio je veštine i sposobnosti koje su ga promovisale u legendu polarne fotografije u redovima uglednog časopisa.

U martu 2011. godine, Paul Nicklen je pozvan na TED konferenciju da priča o svetu koji tako dobro poznaje i da podeli to znanje sa svima koji žele da ga čuju. Iskoristivši jedinstvenu šansu, održao je fantastično i veoma emotivno predavanje o nekim svojim iskustvima. Usput je skrenuo pažnju na to da živi svet na polarnim kapama nestaje, da će beli medved možda izumreti i da će se to desiti pre nego što smo mislili.

Svakako pogledajte to predavanje. Evo verzije koja je titlovana na srpski.

Neobično, ali prikladno mesto da se čuje muzika Brandi CarlileHot smile

Fotografija na dan? Gde god poželite!

Da, znam, niste baš oduševljeni onim fotografijama koje vam ostavljam svakodnevno kao svoja autorska (ne)dela. Hteli biste fotke koje oduzimaju uzdah, a?
Jeste li ovisnik o fotografiji, kao ja? Pohađate li resurse besprekornih fotki, kao što je to dnevna doza na portalu Onexposure (1x.com)? Ili naslovnu stranu na portalu photosig.com? Ili neke slične resurse kojih ima kvadrilion?…

Ako vam je previše da pregledate i preuzimate tolike količine, kako bi bilo da svedete svoje preglede na jednu fotku na dan, ali onako, onu koja oduzima dah? Da, ima takvih mesta.

Ovog puta vam preporučujem dva izvora po jedne fotke na dan. Samo dva, ali bićete zadovoljni. A biće toga još…… Nastavite sa čitanjem >>

Fotografija dana, 5. septembar 2011

Današnja fotka nije bitna za učenje o fotografiji. Danas je na redu fotka koja je memento.
I kao što ste već saznali ranije, danas je 65. rođendan Fredija Merkjurija. Pa sam se onda setio da bih mogao da izvučem ploču “Live Magic” od grupe Queen. Ne da je slušam: čak nemam instaliran gramofon u kući, poodavno. Tu ploču sam kupio sa jednim i samo jednim razlogom: da sačuvam ulaznicu sa koncerta grupe Queen koji sam pohodio u Budimpešti jula 1986. Zalepio sam ulaznicu u središnji deo omota i tamo je sad čuvam (slično sam uradio i sa ulaznicama sa… Nastavite sa čitanjem >>

Prijavite se na Minus preko mog linka

Problemi na relaciji Minus.com – NOD32 su otklonjeni. Posle prepiski e-poštom u svim mogućim smerovima, utvrđeno je da je Eset postavio Minus.com na crnu listu, iz ko zna Idealno skladište za razmenu fotografija - NEMA smaračine.kog razloga. To je rešeno još rano sinoć i sad sve fercera kako valja.

Minus mi je po volji i ne bi mi bilo drago da ga se lišavam sad… Nastavite sa čitanjem >>

Novi algoritam za JPEG kompresiju

Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.
(E, ovo je pravo mesto za intro tekst od juče…)

Pišući juče na temu problema sa previše piksela u fotoaparatima, dokačio sam se na čas i kaskadnog problema sa JPEG kompresijom, koja je takva da proizvodi gubitke na slici. Nalik principu psihoakustike, gde je MP3 dovoljan u zvučnom prostoru prosečnog slušaoca, JPEG slike funkcionišu na sličnom obrascu dovoljne preciznosti koja se kompenzuje manjim gabaritom datoteke ili poništavanjem gubitka prilikom smanjivanja dimenzija slike.

Sve su to prilično složene priče i idu u prostor dosadnih rasprava: u praksi najčešće prepuštamo pouzdanim programima za obradu slika da odluče umesto nas koji će algoritam biti primenjen nad slikom – i za koje svrhe. Recimo, ako koristite Photoshop, sasvim sigurno znate za opciju čuvanja Save for Web (sačuvaj za veb), koja postiže optimum između veličine slike i očuvanog kvaliteta tokom kompresije. No, i tada je lako preterati, jer se u praksi pokazalo da nije svejedno koji od algoritama JPEG kompresije treba birati u odnosu na polazni sadržaj i željeni rezultat.

Slične tehnologije se ugrađuju i u uređaje: u digitalne fotoaparate, u telefone i razne druge sprave koje rade sa fotografijama. Problem sa tim uređajima je u tome što, u cilju uštede struje iz baterija, algoritmi bivaju optimizovani (čitaj: okljašteni) na meru koja dovodi krajnji rezultat u pitanje…

Fascinantni novi algoritam za JPEG kompresiju

Pre nekoliko dana, na netu je osvanula usluga JPEGmini: reč je o online usluzi koja garantuje višestruku kompresiju vaših fotografija bez iole vidljivog gubitka. A pritom, mogući dobici su čak i do 1:6!… Nastavite sa čitanjem >>

Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?

Tržište je neumoljivo zatrpano potrošačkom elektronikom “velike moći” koja ponekad prevazilazi logičan izbor, jer ukupan kvalitet pada. To verovatno nije nigde toliko očigledno nego kada je reč o digitalnim fotoaparatima niskog cenovnog ranga.
[EDIT — Iz potpuno nejasnog razloga, pogrešio sam, a da nisam primetio ni posle dve revizije: bio je objavljen intro pasus od jednog drugog članka, tek u crticama spremljenog za objavljivanje:
Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.
Izvinjenje čitaocima.]

Artefakti kompresije se primećuju čak i na sitnim slikama poput ove desno.

JPEG je nezahvalan format: iako najpopularniji od svih formata za slike, a pogotovo za fotografije, predstavlja mač sa dve oštrice zbog algoritama koji podrazumevaju gubitke. U određenim uslovima, ti gubici ne samo da postaju vidljivi kao ružni artefakti na fotkama, nego svaka dalja manipulacija slikom dovodi do kumulativnog efekta koji izaziva propast.

Nažalost, to je ono što vidim na mnogim fotoaparatima nove generacije. Čak i kad raspolažu (za svoj kontekst) odličnom optikom, fotoaparati ponekad kompresuju fotke pre skladištenja korišćenjem brzih algoritama. A brzo, kuso: u kombinaciji sa malenim senzorima sa previše piksela koji zbog gustine i povećanog ISO faktora trpe razne distorzije, ostaje mnogo “fleka” na slikama, pogotovo na tamnim površinama. Da bi se to kompenzovalo, u fotoaparat se onda ugrađuju neizbežni (takođe brzi, ergo vrljavi) algoritmi za kompenzaciju šuma, koji izazivaju efekat “voštane slike”. Kad se to sačuva kao JPEG, popravke više nema; fotka ostaje digitalno đubre. To posle može da se popravi samo tako što će biti drastično smanjeno, otprilike sa 12-14 Mpix na 3-4 Mpix, pa i manje. Ali, poenta je da do manje slike prihvatljivog kvaliteta dolazite putem koji niste morali da prelazite.

U prevodu na srpski: proizvođači fotoaparata od gotovog prave veresiju samo zato što je potera za megapikselima, iz nekog volšebnog i meni neobjašnjivog razloga, najefikasniji marketinški jadac u prodaji digitalnih fotoaparata. Kupili ste fotoaparat verujući reklami “čak 14 Mpix”, ne znajući da biste bolje prošli da ste kupili fotoaparat od 6 Mpix za iste potrebe.

Iz razgovora sa poznanicima koji su kupili digitalni fotoaparat, dolazim do zaključka da 90% kupaca te opreme ne može odmah da shvati zbog čega su se navukli na tanak led kupujući “silne megapiksele”. Doživeo sam simpatičnu i poučnu epizodu u kojoj me je jedan ne baš iskusan korisnik digitalnog fotoaparata uveravao da njegov džepni mališa radi “duplo bolje” nego moja šest godina stara konjina (a model star čak sedam godina), jer on ima “čak 14 Mpix”, a moj aparat “samo 7 Mpix”. A onda sam mu ispričao kako je Canon u jednom trenutku, baš u G seriji čiji fotoaparat imam, spustio rezoluciju senzora sa 14 na 10 Mpix u sledećem modelu, time drastično poboljšao kvalitet rezultujućih fotografija, a najzad tako i povratio poljuljanu popularnost te serije na tržištu… A poslednja tri modela G serije zadržavaju taj senzor.

Ovo je vredno malo duže priče.… Nastavite sa čitanjem >>

Pepeo i sneg, pero u vatru

Naišao sam na umetničku video egzibiciju koja me je oduvala. Odvojite malo vremena, nećete se pokajati; pomeriće vas u duši bar malčice. A ko zna, možda vas čak i potakne na neko aktivnije razmišljanje.
Kroz istoriju, naše shvatanje i odnos sa životinjama imaju korene u mitovima i legendama. Dosad su ta predanja bila svojstvena kulturama, regijama i plemenima. Jednočasovni film Ashes and Snow i dva kratka “haiku” filma premošćavaju geografske i kulturološke granice, povezujući modernog čoveka sa totemskim životinjama koje dotiču naše biće.

Gregory Colbert je video umetnik i fotograf iz Kanade koji stoji iza projekta Ashes and Snow. Stvaran… Nastavite sa čitanjem >>