Utovar nedeljom, 18. novembar

Da li nas sećanje drži kako treba ili ga prilagođavamo dešavanjima tako da se ne bi pokazalo koliko smo glupi ispali?
Gazda! Meni se ova kokakola ništa ne dopada!Jedna od stvari koje nam najviše smetaju da napredujemo u životu: mentalna slika, da ne kažem fiksacija, koja projektuje očekivanje, a po pravilu nikada ne odgovara događajima i pojavama. Kada bismo samo bili veštiji da manje očekujemo, a više procenjujemo na osnovu realnog iskustva i, možda, zrna pameti, lakše bi nam bilo i bolje bismo prošli.

Trik je u tome što uzvodno stvari izgledaju drugačije nego nizvodno: sećanja prilagođavamo tako da očekivanja ispadaju ispravna, pa izgleda kao da trud razmišljanja nije bio potreban… A razmišljanje je, kao što znamo, najteža disciplina poznata ljudskom rodu i zbog toga tako malo ljudi upražnjava tu disciplinu. I eto, kad se osvrnemo, nekako ispadne da je sve u redu… Čak i ako ste doživeli neko iznenađenje, posle nekog vremena ćete verovatno tvrditi da ste bili u stanju da predvidite da će se tako nešto desiti, samo eto, baš tog dana niste pazili…… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (232): 17. novembar 2012.

Stop!
Ama, nije mi to što sam u danu koji sam ispratio u veselom društvu odradio ni manje ni više nego tri bogate sesije (koje nemaju nikakve veze jedna s drugom). Nije mi ni to što sam danas, posle nešto manje od sedam meseci posedovanja DSLR fotoaparata prešišao brojku od 10.000 ekspozicija (i neka sam! Imam barem 3% vrlo dobrih i odličnih fotki, što opravdava napor). Nego mi je to što sam, kao retko kad, ošinuo ekspoziciju za koju sam odmah znao “to je ta”, čak i ne proveravajući na displeju kako ona izgleda.

Jedna na dan, 17. novembar 2012: STOP

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>