Led

Odmah posle čuvenih “Petooktobarskih promena”, moj Kum je otišao na kratku turneju po Kanadi. Željno sam iščekivao njegov povratak zbog nabavke nekih sitnica vezanih za posao, a znao sam i to da se neće vratiti praznih ruku.

Iako su nam muzički ukusi veoma različiti, uvek bi se u gomili ploča/diskova koje je donosio iz inostranstva našlo ponešto i za mene. Tako sam se, za malim zakašnjenjem, upoznao sa, kako je on tvrdio, “pevačicom koja se ne skida sa kanadskih radio programa”. Bio je to moj prvi susret sa Sarah McLachlan.

O njoj u to vreme nisam ništa znao, ali se ispostavilo da je album Fumbling Towards Ecstasy (1993) jako dobar uvod u njen opus. Čak, odličan. Sarah ima prijatan glas, produkcija snimaka je bila atmosferična i plivajuća, a pesme, iako zaogrnute u popično i pomalo komercijalno ruho, odavale su ozbiljnu i zrelu autorku koja zna vrlo vešto da barata sa rečima. Kako je slušanje albuma odmicalo, sve više mi se dopadalo ono što sam čuo.

SarahDanas, posle ko zna koliko preslušavanja, mislim da je taj album u samom vrhu ponude te decenije.

Ice” se nalazi na drugoj polovini albuma, koja mi se čini interesantnijom. Tu pesmu nije lako protumačiti – na prvi pogled deluje kao uobičajena pesma o ljubavnoj vezi u kojoj partneri nisu ravnopravni. Jedan od njih se zbog toga oseća iskorišćeno i izdano. Zbog toga se između njih stvorio “tanak led” koji smeta da emocije prevladaju nad fizičkim zadovoljstvima, čime se uspostavlja jasna distance između partnera.

The ice is thin, come on dive in
Underneath my lucid skin, the cold is lost, forgotten
Hours pass, days pass, time stands still
Light gets dark and darkness fills my secret heart forbidden

I think you worried for me then
The subtle way that I’d give in but I know you liked the show
Tied down to this bed of shame
You tried to move around the pain but, oh, your soul is anchored

The only comfort is the moving of the river
You enter into me, a lie upon your lips
Offer what you can, I’ll take all that I can get
Only a fool’s here

Well, I don’t like your tragic sighs
As if your God as passed you by, well, hey fool, that’s your deception
Your angels speak with jilted tongues
The serpent’s tale has come undone, you have no strength to squander

The only comfort is the moving of the river
You enter into me, a lie upon your lips
Offer what you can, I’ll take all that I can get
Only a fool’s here to stay, only a fool’s here to stay, only a fool’s here

U jednom od kasnijih intervjua, Sarah je objasnila da je inspiraciju za pesmu dobila dok je snimala dokumentarni film u Tajlandu i Kambodži koji govori o iskorišćavanju mladih žena za potrebe sex turizma. Tekst nije vezan za neki konkretan događaj već je njena reakcija “na važan socijalni problem u celoj priči koji, na žalost, ne daje bilo kakvu nadu akterima”.

Čuvajmo se leda među ljudima, pa makar on bio tanak.