Vožnja

Prebirajući po gomili relativno svežih izdanja, pažnju mi je privukao album Flaco & Max: Legends & Legacies (2014). Kada je posredi čika Flaco Jimenez, tu nemam nikakve dileme, jer je reč o ikoni Tex-Mex muzike: naprosto ga obožavam.

Trebalo je otkriti ko je Max.

Ispostavilo se da je to lagan zadatak. Max Baca predvodi grupu Los Texmaniacs (nikada ranije čuo) koja postoji skoro dvadeset godina. Aha, znanje & dugogodišnje iskustvo na jednom mestu, sinulo mi je. Svrabež je postao nepodnošljiv, pa sam pozvao Cevku ne bi li potvrdio očekivanja. I to nešto uživo, iskustvo mi je govorilo da ovakve grupe najbolje funkcionišu na koncertima.

Cevka kao da mi je čitala misli – ponudila je današnji mini koncert.

Ovakav sastav nisam očekivao: klasična ritam sekcija + bajo sexto + harmonikaš… valjda znaju šta rade čim su se odlučili za ovakvu postavu. A onda je krenuo “Low Rider” grupe War i zinuo sam…

U bezbroj američkih filmova viđali smo one njihove ogromne automobile sa nadograđenom hidraulikom koji se ljuškaju & poskakuju na sve strane, već kako se vozaču ćefne. E, to je Low Rider u žargonu. U kulturi američkih crnaca i Čikanosa ima posebno mesto – mnogi tvrde da je low riding način života.

Max se susreo sa Flacom još kao klinac. Videvši da je mali talentovan, Flaco ga je regrutovao za svoj prateći bend. Svirati sa svojim idolom je životni san svakoga dečaka, a kada još dobiješ časove od njega, osećaš se prosvetljenim i obaveznim da njegovu poruku prosleđuješ dalje. Tako da Los Texmaniacs u neku ruku nastavljaju tradiciju koju su započeli Texas Tornados.

Ako ste odgledali ceo klip, jasno vam je da sa ovom grupom nema zezanja. Znaju šta rade i odlično sviraju. Samo da njihov low ride potraje još dugo…