Pomračila je Sunce

Naslušao sem se svakakvih epiteta o ženskim očima. Oči koje su “cold & evil” već su ređe. A kada su još spojene sa proračunašću, od njih treba bežati što pre i što dalje. Moji Gružani imaju jednu reč za takve žene – baksuz.

Interesantno je da sam ovu, tipično “mušku” pesmu, prvi put čuo u izvođenju jedne žene. I to ne bilo koje, već Linde Ronstadt.… Nastavite sa čitanjem >>

Žmurke

Kao što smo i najavili, nastavljamo foto druženje s porodicom Leković. Posle Aleksandre, čije smo radove gledali prošle sedmice, narednih šest dana gledaćemo svet kroz objektiv njenog supruga Lazara.

Lazar Leković - Žmurke

O svom bavljenju fotografijom Lazar Leković kaže:

Fotografija se ušunjala u moj život jako rano, još u detinjstvu, ali se u njemu bahato razbaškarila i zauzela sav slobodan prostor u poslednjih desetak godina. Životne okolnosti nisu dozvoljavale da se bavim slikarstvom, koje je moja prva ljubav i kojim sam se bavio u mladosti, a fotografija je tu prazninu popunila. Jednostavnost rada digitalnom tehnikom i velike mogućnosti igranja u računarskoj obradi dali su početni zamah mom ulasku u fotografiju. Fotografisanje u svim mogućim i nemogućim prilikama, veliki broj fotografskih web-sajtova, foto-konkursi, druženje sa sebi sličnim zaluđenicima i – odjednom fotografija je postala jako bitan deo mog života. Posvetio sam joj se potpuno, a upoznavanje sa istorijom i teorijom fotografije i uticaj meni bitnih autora kreirali su moj lični fotografski ukus i polako ali sigurno uticali na moju zonu interesovanja, pa od početne potpune posvećenosti „life“ fotografiji, moja traganja su se sve više usmeravala ka konceptualnom ili čisto likovnom izrazu. Istovremeno, tehnika koju koristim se od digitalne kreće unazad, u analognu fotografiju. Prestaju da mi budu važni megapikseli, ISO vrednosti i slične kategorije, digitalac sve ređe vadim iz torbe, a primat preuzimaju film, papir, klasičan aparat ili pinhole fotografija koji su primereniji mom senzibilitetu i mom trenutnom doživljaju fotografije. Dokle će me to odvesti videćemo 🙂… Nastavite sa čitanjem >>

Prvi skok sa Kilimandžara

Odavno nismo proveravali šta rade braća esktremni sportisti. A ne pazeći redovno, promaklo nam je i ovo: puleni Crvenog Bika su osvojili i Kilimandžaro. Beše to još februara.

Moram priznati: ovo je jedan od lepših wingsuit letova koje sam video.

 

(Pst: da li vam nedostaju jutarnji video klipovi? Nama ne.)… Nastavite sa čitanjem >>

Odoh u…

Pritisak fizika kao nauka definiše kao dejstvo sile na površinu na koju deluje (Samuraj Miloš će, već, da me ispravi ako grešim). U većini slučajeva, ovaj pojam je vezan za izučavanje fluida (tečnosti i gasova). Zamislite samo ekspres lonac u kome kuvate supicu za nedeljni ručak – kada počne da šišti, to znači da je proradio pritisak vodene pare i da ga treba pripaziti jer može da eksplodira.

Kod ljudi, pritisak deluje uglavnom na suprotan način. Implodiraju. Kako su i muzičari ljudi, hajde da razmotrimo jedan od takvih slučajeva.… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 25. oktobar

Hajde da lepo uvedemo cenzuru i inkviziciju, pa da makar znamo na čemu smo.
PrdnuliGore MOŽE biti, tako da bismo ovog puta hteli da uputimo apel svim ljudima dobre volje da prestanu da kukumavče kako nikad nije bilo zategnutije (bilo je) niti siromašnije (bilo je), kako nikad nije vladala ovolika strahovlada (jeste), kako je cenzura najveća dosad (nije), te kako je ovo najmračniji period Srbije (nije). Fora je samo u tome što zapravo jeste zategnuto, siromašno, strašno, cenzurisano i mračno, te je fora i u tome što nikad do sad nije sve to bilo istovremeno postavljano kao mera, pogotovo u kontekstu 21. veka, u kome čak i na retrogradno orijentisanom Balkanu važe neka druga pravila u odnosu na 15. vek, kada je zategnuto, siromašno, strašno, cenzurisano i mračno predstavljalo opšti obrazac življenja za svakog osim za sultana i njegovu svitu.

Preko svega, ova vlast otvoreno saopštava da smo mi svi budale. Dobro de, ne baš tim rečima, ali ako ste budala, vama je svakako svejedno, niste ni doprli do ovog bloga, pa nije ni jasno zašto se mi sad vama ovde obraćamo. Vi svi ostali, znate i sami: kada vam neki od onih mamlaza iz aktuelne političke eutarhije uputi radosnu vest kako će već za godinu-dve biti bolje, pa stoga zbilja nema potrebe da mladi emigriraju, mi vam preporučujemo da dobro kontrolišete svoje impulsivne reakcije. Ako vam onaj lik sa duuugom i uuuglednom političkom karijeeeeerom, tokom koje je strpljivim koracima došao do mesta Osrednje Velikog Štrumpfa, kaže da nema 24 stana u Burgasu, udahnite duboko deset puta i oćutite mu. A ako čujete da je sedam tragičnih smrti kažnjeno zabranom rešavanja ukrštenih reči u trajanju od dve godine, nasmešite se blago i klimnite glavom potvrdno, da drugi pomisle da se slažete da tom merom.

Drugim rečima, savetujemo vam da ne upućujete takve prosipače reči i činioce dela u tri pičke materine, jer terati nekog u tri pičke materine je nepristojno i rezervisano za baš-baš loše ljude, pa vam psovka, recimo, “da se nosiš u tri pičke materine” može biti ocenjenja kao neodgovarajuća, prenaglašena, pa čak i preterana (na stranu izostanak persiranja “nosite”, što je zaista neučtivo). Uostalom, kako hoćete, to je stvar vaše savesti: ako insistirate da izgovarača ili izvršitelja neke belosvetske demagogije oterate u tri pičke materine, učinite to, ali mi vam to ne savetujemo i ne stojimo uz vas u tom nastojanju. Međutim, ako ste spremni da malo ublažite svoju psovku, recimo da izjavite “nosite se svi redom, kolektivno ili pojedinačno, u pičku materinu (tj. samo jednu, prim. SP)”, postoji izvesna verovatnoća da ćemo vam se pridružiti u toj vrsti blagoslova.

Smiri se.

I pustite sad Podgoricu: to je tamo. A mi smo ovde i gledamo svoju muku: sami sebe moramo da trpimo, jer naša vlast je legitimna. Pa i ona vlast tamo je legitimna, kažete vi; pa šta, kažemo mi – i to bi bilo to.

Uzdržite se, pobogu!… Nastavite sa čitanjem >>

Uskovitlani vazduh

Sedamdesete su bile veoma uspešne za grupu Jethro Tull. Postavili su tako visoke standarde originalnošću, fantastičnim pesmama i scenskim nastupima kakvim se retko koja druga grupa mogla pohvaliti. Razmislite malo – njih nikada, za razliku od drugih velikih grupa , niko nije ni pokušavao da kopira. Mada su novinari često oštrili zube na albumima Tulla, a i Ian Anderson im nije ostajao dužan, imali su jaku kartu u rukavu u svim prepirkama – publika ih je fanatično volela, kao što ih voli i danas.

Sve dok se, 1980. godine, nije desio “big bang”.… Nastavite sa čitanjem >>

Slobodan let

Današnjom fotografijom završavamo retrospektivu fotografija Aleksandre Leković. Od ponedeljka nas očekuje druga serija iz foto kuhinje iste porodice, svet viđen kroz objektiv Aleksandrinog supruga Lazara.

Aleksandra Leković - Slobodan let

O današnjoj fotografiji Aleksandra kaže:
Ovo je jedna od onih fotografija koju smatram posebnom i koju volim uprkos tome (ili upravo zbog toga) što većina na njoj ne vidi ništa posebno. Snimljena je na Topčideru, tokom festivala… Nastavite sa čitanjem >>